Partizan.net - Forum navijača Partizana

Dobrodošli na najveći i najstariji Forum Navijača Partizana!

Nekoliko desetina hiljada ljudi prati i podržava naš rad. Zaprati nas na socijalnim mrežama za najnovije informacije o Partizanu ili se pridruži hiljadama članova u diskusijama na našem Forumu

Važno: Registracije za nove članove su trenutno zatvorene. Ukoliko svejedno želite da nam se pridružite, pošaljite E-mail Uredništvu koje će Vas uputiti u proceduru. Kontak informacije možete pronaći na partizan.net

Napred Partizan!

25 godina od Istanbula

Tuljo

Administrator
Уредник
Учлањен(а)
30.09.2006
Порука
8.348
Reaction score
6.571
Локација
Tamo gde si ti!
Svi znamo šta se desilo 16.04.1992.
Među nama ima članova koji su pratili prenos, a ima i srećnika koji su uživo gledali utakmicu u kojoj smo postali šampioni Evrope.

Molim vas koji ste gledali prenos preko tv, a posebno članove koji su bili prisutni u hali da opišu svoj doživljaj utakmice.
 

LazarP

Grobarčina
Учлањен(а)
07.12.2012
Порука
5.404
Reaction score
11.726
Локација
Kopam tunel, vidćemo...
Ja ne smem.

Razlog je taj što sam prenos gledao kao maturant, u društvu bivšeg hokejaša Partizana (tada sa nogom u gipsu) koji je tada bio brucoš na St Mary's u Minesoti, koji je kasnije bio direktor (ili sekretar, jebem li ga) Vaterpolo kluba Partizan.

U čemu je strah?

U tome što je taj momak postao generalni sekretar FK Čerga, u vreme naše najveće dominacije (Lukićeva svinjska glava...). Srećom su ga oterali. Dobar je momak. Iako je ganferčina.
 

SpejsNigrutin

Makedonče
Уредник
Учлањен(а)
19.04.2007
Порука
7.734
Reaction score
12.749
Локација
Nedodjija
Pa sad kad si prebrodio strah, ispricaj i pricu :D
 

Marin

Grobarčina
Учлањен(а)
14.09.2008
Порука
2.391
Reaction score
2.083
Kako se ne bi setio tog istoriskog momenta naseg voljenog kluba. Prvu polufinalnu utakmicu slusao sam je na radio Beograd sa komentarom Jordana Ivanovic, posto kod nas je ista isla kao snimak u vecernjim satima, ali zato finale sam pratio i do dan danas imam snimak na VHS lentu za videorekordera koja cu da je cuvam dok sam ziv. U uslove koje smo igrali te godine ligu sampiona ta nasa titula vredi kao da jedan Real osvoji 10 mada spored mene nas Partizan nista ne zaostaje zad Realom ili neki drugi sadasnji evroligasi. Kako se ne mogu setiti one pobede u Bolonji i radost cele klupe sa legendarnim Ace Nikolicem koji je sedeo iza nase klupe za prolaz na final four. Da mi danas imamo tadasnju upravu igace i trenera koji je sedeo na klupi ne bi trebali strepeti za buducnost kluba. Treba odati i priznanje spanskog gradu Fuenlambrada koji je ziveo za Partizan. Dace bog da dozivim do kraja zivota jos jednom a ne bi imao nista protiv i nekoliko puta da vidim naseg voljenog kluba na vrhu Evrope.
 

ђедВук

Grobarčina
Учлањен(а)
01.07.2014
Порука
3.507
Reaction score
13.063
Локација
Yaoundé
Finale sam gledao u TV prenosu... prethodno, sećam se da sam igrao onu nagradnu igru u Koš magazinu u kojem je trebalo izglasati idealnu petorku Partizana svih vremena, a svi koji bi pogodili petorku ulazili su u izbor za glavnu nagradu - put u Istanbul... sećam se i da mi je pokojni stari sugerisao da iz te petorke nikako ne smem izostaviti Kiću i Praju, a na šta sam ja, kao neko ko ih je slabo pamtio, bio u startu spreman... poslušao sam ćaleta, ispostavilo se da sam pogodio petorku, ali nagrada nije pogodila mene... sad, kad vratim sve unazad, ne žalim...

Finale sam gledao u društvu čoveka za kojeg i danas mislim da je bio najbolji poznavalac sporta - moj pokojni stari... Lazar je igrao fudbal i, prirodno, najviše ga je interesovala najvažnija sporedna stvar na svetu. Međutim, nikako nije zaboravljao druge sportove. Finale smo gledali u stanu koji je on tek nekoliko dana pre toga dobio od firme nakon 20 godina rada. Bio je i jedan od poslednjih koji je imao sreću da tako reši svoje stambeno pitanje, mada su posle majka i on propljuvali krv da taj stan i otkupe.

Kada smo ušli unutra, u stanu je već bilo nešto nameštaja i, između ostalog, stari TV... crno-beli, kakav drugi bi i bio...

Na F4 smo ispraćeni kao autsajderi u konkurenciji Huventuda, Estudijantesa i milanskog Filipsa. Neki su nas unapred prežalili, pogotovo što smo već dva puta pre toga savladali Italijane koji su nas čekali u polufinalu, pa je prognozirano ono čuveno ''dva puta ste uspeli, treći put - teško''. Uz to smo, treba li ponoviti, bili i najmlađi tim i bez stranaca, mada su neki po tom pitanju potencirali prisustvo Ive Nakića. Nad nama je, kao neki zao duh, lebdeo i naš prethodni F4 u Ganu nakon kojeg su čak i mnogi Grobari pomislili da ''kad nismo tada, nećemo nikada''... srećom, tako nije mislila četa trenerskog debitanta Obradovića, koji je sigurno mogao da iznese još neku sezonu na parketu, ali je ipak doneo jednu od najboljih odluka i u svom životu:

4. Đorđević, 5. Danilović, 6. Lončar, 8. Stevanović, 10. Dragiša Šarić (jedinog navodim po imenu i prezimenu, pošto više nije sa nama), 11. Rebrača, 12. Šilobad, 13. Koprivica, 14. Dragutinović, 15. Nakić.

Polufinale je bilo rapsodija, pošto je naskuplji tim F4 i Kupa šampiona još jednom položio oružje pred crno-belima. Sećam se da je kasnije jedan italijanski novinar to objasnio ovako: ''Momci se nisu uplašili protivnika, već su jednostavno razmišljali na sledeći način - vas je pet, nas je pet, hajde da vidimo ko je bolji...''

Finale na crno-belom TV bilo je priča za sebe... Napetost i trema pred početak, nestanak istih nakon podbačene lopte, a po prvi put uplašio sam se tek kada smo nakon jedne Danilovićeve kontre poveli, ako se dobro sećam, 55:45. Usledio je pad u igri, Huventud se vratio na par poena zaostatka i... stigli smo do one čuvene završnice. Tada smo već ostali bez Danilovića koji je napustio igru zbog pet penala. Mlađi brat Đofresa ulazi kroz sredinu, baca loptu koja nekako prolazi kroz obruč, centar Morales umesto da jednostavno ništa ne uradi, daje loptu Koprivici u ruke (!?), ovaj je odmah baca Saletu Đorđeviću, trk preko celog terena, Đofresa proleće dok Sale sa zadrškom šutira... moja reakcija na njegov šut i pokušaj trojke bilo je jedno veliko ''neee!'', dok je moj stari brzo kontrirao sa ''Jedino to i može!'', misleći na, kako mi je posle objasno, činjenicu da smo bili u problemima sa ličnim greškama i da verovatno ne bismo uspeli da izdržimo u produžetku... lopta cepa mrežicu, manje od dve sekunde do kraja, Prisli pokušava sa približno iste pozicije sa koje je Kecman 2010. utišao Zagreb... ostalo znate...

Tek sam, na moju veliku žalost, kasnije postao svestan da u boljem društvu nisam mogao gledati put mog Partizana do vrha Evrope... najmlađi, sa samo jednom utakmicom kod kuće, sa onakvim završetkom, sa ćaletom koji mi je usadio ljubav prema crno-beloj boji... Prvo što sam uradio kada smo 2003. pobedom nad Njukastlom ušli u fudbalsku Ligu šampiona bilo je da sam otišao na njegov grob i ispričam šta smo uradili...
 

Rub Izuzev

Grobarčina
Учлањен(а)
19.11.2012
Порука
1.807
Reaction score
600
@Đed Vuk:respect
Kad je Jofresa dao onu frljoku za 68:70, uhvatio sam se za glavu i bacio na pod i tako uspeo da ne vidim Saletovu trojku, jer sam ležao par sekundi, dok nije komentator uzviknuo:''Tri poena, tri poena! Vreme je isteklo, vreme je isteklo!''
Mada, ne žalim se, može ponovo na isti način, neću se ljutiti:wink:
Po mom mišljenju, najveća utakmica u našoj istoriji, nadam se da ću još neku takvu dočekati.
 

Kiza Srbija

Grobarčina
Учлањен(а)
04.04.2010
Порука
1.909
Reaction score
4.194
nesto slicno je i meni bilo za kecmana :D
 

lukaimasa

Grobarčina
Учлањен(а)
29.01.2010
Порука
1.384
Reaction score
2.351
Локација
Novi Beograd
@Đed i Rub

Bože kako sva detinjstva liče jedna na druge.

Moji su dobili stan posle X godina radnog staža krajem 91. Da kažemo u toj pretposlednjoj podeli. Tako da sam Istanbul gledao u novom stanu, u novom kraju, gde gotovo nikoga nisam znao.

Saletovu trojku nisam video u direktnom prenosu, kao ni Kecmanovu u Zagrebu, iz istog razloga kao i Rub, samo sam čuo pokojnog Nikitu kako viče "Tri poena, tri poena,...".
Istrčavam na terasu i nogom gazim na zavesu, koju je keva stavila protiv komaraca, saplićem se i padam sve sa zavesom i garnišlom i lomim ukrasni tanjir koji je pokojna baba Kosa donela iz Vrnjačke banje.
Derem se sa terase nadjačavajući kevu koja me kune nenormalnog.
 

ђедВук

Grobarčina
Учлањен(а)
01.07.2014
Порука
3.507
Reaction score
13.063
Локација
Yaoundé
... samo da dodam... ja se tog Nikitinog ''tri poena, tri poena, vreme je isteklo'' uopšte ne sećam!? Sećam ga se, naravno, iz snimka koji sam posle ko zna koliko puta vrteo, ali ne i u direktnom prenosu tog 16. aprila 1992...
 

STOOOLEEE

Grobarčina
Учлањен(а)
04.02.2014
Порука
2.018
Reaction score
3.172
Локација
GG 1978
Na putovanju do Bosfora svakako najupečatljiviji momenat je kada su čuvenog Pidžu
( 40+ ) , skinuli sa autobusa i vratili sa bugarske granice zbog isteklog pasoša.
Svi smo ga žalili zbog malera koji ga zadesio.
Šokirali smo se kada smo ga videli, kako je uspeo da stigne da sredi papire i doputuje, udje bez ulaznice u dvoranu i gleda drugo poluvreme finala .
Na prvoj utakmici trudili smo se da navijamo ali je bila baš velika buka jer su Philips Milano ,Estudijantes i Huventud imali na hiljade navijača.
Naših navijača je bilo dosta manje od svih, 300 maksimalno .
Na finalu sve je bilo drugačije. Svi smo bili potpuno iznenađeni pojavom par stotina navijača Bešiktaša, koji su prvi dan ipak nas primetili i valjda zbog istih klupskih boja došli da navijaju. Bili su na vrhu hale i navijali za nas na finalu.
Skandiralje BELI,BELI... PAAARTIZAN... i zvižduci kada protivnik napada dopirali su do terena, što je igračima značilo.
Sećam se sina Radomira Antića , Bogdan Diklić posle pobede u transu.
Od zastava bile su South Guard-Ruma , Gajdobra ( moja ) i Partizanova crno bela sa grbom.

Kada je Saša pogodio trojku stajao sam na ogradi prilično visokoj i tek kada se lopta odbila od naše table skočio sam na prostor između novinarskih mesta.
Za sekund sam doletio do terena i čvrsto držao Šilobada sa obe ruke ali nije mi dao dres.
Svim igračima i trenerima podići spomenik u prirodnoj veličini.
Ono što mi nedostaje i što sam posle bezuspešno tražio je fotografija sa šalovima koje nosim ja i po jedan navijač tri ostala kluba,koja je izašla u turskim novinama.
Sa prelepim navijačicama iz Španije razmenio adrese , da ih ugostim na svetskom prvenstvu u košarci 1994 u Beogradu , koje nije održano zbog sankcija , pa propade udvaranje.

Doživeti toliku radost i sreću je privilegija.
Partizan nam je svima tada dao beskrajno veliku sreću i radost.
Tu radost uporedjujem sa momentima kada sam dobio dva sina i nema više.
 
Последња измена:

paokara

Grobar
Учлањен(а)
09.04.2010
Порука
655
Reaction score
60
Svaka cast za ove price, zavidim pojedincima.. Ako imas srece tako nesto dozivis od voljenog kluba jednom u zivotu... Ja sam bio bas klinac 92., tek pocetak skole, nisam bio ni svestan koliki je to podvig. Slabo se secam tako da su mi ove price itekako interesantne, vidim sebe u nekim momentima kasnije :)

Dace Bog - ponovice se.
 

batakpudla

Grobarčina
Учлањен(а)
19.05.2007
Порука
3.822
Reaction score
10.591
Пишите људи! Недостајало је оваквих прича на форуму. Право освежење :clap
 

Saša Aleks

Grobarčina
Учлањен(а)
05.12.2012
Порука
1.686
Reaction score
4.312
Локација
Brèko, BIH
Poslije eliminacije Knorra, te daleke 1992 .godine koncom marta mjeseca obreo sam se u SR Njemackoj i nisam više dolazio kući punih 9 godina, a ni na odmor.O vijestima sa Fajnal foura u Istanbulu, obzirom na sva užasna dešavanja ratna, politička, polovinom aprila u mom okruženju ni traga , ni glasa tako da nisam bio u situaciji da pratim ni na radiju ni u novinama taj završni turnir.
Tek nakon nekoliko dana pročitah u već bajatom broju Novosti da su naši eliminisali Filips i plasirali se u finale i igraju protiv Huventuda.Bio sam u nevjerici da li je to tačno, neznajući da su naši postali Šampioni i uveliko su proslavili taj veličanstven trijumf.
Koliko dana je prošlo, ne znam , sigurno porilično, ali da je naš Partizan na krovu Evrope saznao sam tek uhvativši slab signal na Radio Beogradu prenosa druge ili treće utakmice finala plej ofa protiv zvezde.Sad već pokojni Marko Marković prenoseći utakmicu reče u jednom trenutku
pri našem sigurnom vodstvu - rezultat je (taj i taj) u korist Šampiona Evrope.
Sjećam se dobro da sam dugo, dugo razmišljao , jesam li dobro čuo, pošto je signal na radiju bio nikakav, da li da vjerujem rođenim ušima::D
Bilo, ponovilo se:partizan_fan:.
 

Brka

Grobarčina
Учлањен(а)
04.08.2007
Порука
1.209
Reaction score
3.935
Локација
Uvek uz Partizan
Teško mi je da sada opišem čega se sećam iz direktnog prenosa, obzirom da sam tada imao 9 godina, a čega se sećam iz kasnijih ko zna koliko puta odgledanih snimaka. Prenos sam naravno gledao i ono što pamtim je da sam kraj utakmice dočekao na kolenima i u euforiji. Ta euforija je tada kod mene više bila posledica pobede u uzbudljivoj završnici, jasno je da zbog godina nisam bio u stanju da sagledam pravi značaj te pobede. Da me tada neko pitao rekao bih mu da ćemo se naosvajati takvih titula :D

Od toga dana kao u Bogove sam gledao u tu našu ekipu, posebno naravno u Đorđevića i Danilovića. Bio je to kraj jednog lepog i bezbrižnog vremena, a najlepše - naša titula došlo je naravno na kraju. Koliko god da nam je trenutno teško verujem da ćemo se ponovo popeti na tron.

Pišite ljudi na ovu temu, privilegija je doživeti ovako nešto sa našim Partizanom :pfc:
 

mrzim_sve

Legenda
Учлањен(а)
31.01.2007
Порука
2.728
Reaction score
2.044
Локација
Na groblju...
Divno vece veceras u Beogradu. Proslava jubileja dostojna Partizana i duha koji je svojstven samo nama. Veliko hvala ekipi sa ovog Foruma koja je aktivno ucestvovala u organizaciji i uopste u celoj ideji da se podrzi akcija i da se pokaze da Klub ovakve tradicije, ovakve istorije i ovakvih ljudi i navijaca je suvise veliki, da uprkos sveprisutnoj represiji i nacionalizaciji anti-ideje - zasluzuje da na adekvatan proslavi trenutak koji je promenio zivote svih nas. Zauvek i nepovratno.
 

njacke

Grobarčina
Учлањен(а)
21.10.2009
Порука
2.172
Reaction score
2.370
Mislim da treba otvoriti temu "Legende Partizana koje su se posrale po sebi", jer je konkurencija sve veca. Kako je krenulo, od onih koji iskreno brane Partizan i nisu spremni da se "podaju" premijeru, necemo moci ni cestitu petorku da napravimo...
 

STOOOLEEE

Grobarčina
Учлањен(а)
04.02.2014
Порука
2.018
Reaction score
3.172
Локација
GG 1978
Čestitke svim ljudima koji su se potrudili da jučerašnja proslava 25 godina od osvajanja najvećeg i najznačajnijeg trofeja bude dostojna kluba kao što je
KK Partizan.
Ponosan sam što su ti ljudi i naši drugari sa foruma.
 

Tuljo

Administrator
Уредник
Учлањен(а)
30.09.2006
Порука
8.348
Reaction score
6.571
Локација
Tamo gde si ti!
17861496_10154561247346647_1570250936948562870_n.jpg


17951860_10154561247376647_5464233370132372149_n.jpg


17903570_10154561247421647_5623684527105213184_n.jpg


17523247_10154561247461647_8212703291849506306_n.jpg


17884134_10154561247526647_3006384292521943466_n.jpg


17884665_10154561247626647_8458434810552184131_n.jpg


17904018_10154561247696647_157889851221632574_n.jpg


17903519_10154561247761647_8243545836571283429_n.jpg


17903988_10154561247846647_894816373421130372_n.jpg
 
Top