Pripadnik sam generacije koja je odrastala u vreme kad personalni računari nisu još bili ni u najavi...
Svedok sam i pojave tih prvih manjih kompjutera kod nas, nekih smešnih mašina, koje, u stanovima tehnoloških entuzijasta, nisu mogle mnogo toga da nam prikažu...
Ali, jednoga dana, neko je negde smislio internet, a i kompjuteri su postajali sve moćniji, i čak sam i ja (uz tešku novčanu muku) uspeo da nabavim jedan (a onda su mi posle 20 dana obili stan i ukrali ga, ali...to je već neka druga priča :confused )...
Naravno, prvi put kada sam se na internet priključio, prva reč otkucana u pretraživaču, bila je: Partizan...
Sve ostalo je istorija...
U vreme ovih novih i modernih tehnologija (a normalno je da matorac kao ja nije baš mnogo opsednut novim), ja sam ipak zadržao i neke navike iz mog starog i ,,prošlog života,,...
Fotografijom se i dalje bavim, ali, umesto u mraku (
crno-bele : ) laboratorije - sad putem Fotošopa, a internet mi je omogućio da o Partizanu (umesto, kao nekad, na stadionu, ili preko novina, TV-a) neuporedivo mnogobrojnije informacije sada primam, kad god to poželim...
I ne samo to...
Partizan.net, naravno i uz nezaobilazni zvanični sajt Partizana, otkrili su mi da postoje mnoge, meni slične srodne duše, kojima je Partizan nešto bitno, lepo, zabavno, sa uživanjem sam čitao sjajne, oštre, euforične, zabavne ili bar inspirativne komentare svih tih ,,posetilaca,, sa raznih krajeva zemaljske kugle...
Otkrio sam i da su sačuvane mnoge fotografije, video zapisi (neki i nisu!!!), i razna sećanja na sve ono čemu sam lično prisustvovao, a što je vezano za istorijat našeg kluba...
Sate i sate i sate, proveo sam čitajući i gledajući čega sve tu ima...
A vremenom, sam i sam počeo da komentarišem, i...još uvek sam tu...
Ogromnu zahvalnost, svi mi dugujemo Gazdi, koji je sve ovo začeo, svim tim ljudima koji rade na ovom sajtu, i naravno sjajnim tekstopiscima, kojih je zaista bilo, ima ih i sad, a nadam se biće ih i ubuduće...
Nemojte misliti da, ako izdvojim dva imena, to znači da nema i još puno sjajnih pisaca ovde, ali, eto, ,,vuče,, me nešto da pomenem Profesora, koji bi zaista mogao da ima sjajnu karijeru što se pisane (i štampane) reči tiče (a možda je čovek već i ima, moraću jednom da ga upitam?), pa onda Crno-belog, živu enciklopediju Partizana, kojeg sam u početku moje ,,komentatorske,, karijere na ovom sajtu pitao kako se radi ovo, kako se radi ono, (npr. kako uopšte poslati fotografiju na sajt?), pa onda šta su one ,,zelene kockice,, koje se pojavljuju, itd.... jeste, ja nisam ni znao da postoji nešto kao ,,reputacija,, dok mi čovek nije objasnio...
Dakle,
hvala svim tim ljudima koji su sve ovo smislili, napravili, organizovali, pisali, kačili fotografije i sve ostalo, učestvovali na bilo koji način, čestitam nam svima ovaj lep jubilej, i -
IDEMO DALJE!!!
:napred Partizan:BB::šal
Da,
idemo dalje, ali i svako vreme, nosi svoje breme...
U tim vremenima, ali i uz Partizan smo proveli mnogo radosnih (nažalost, bilo je i onih drugih) trenutaka...ali... kao neki ,,začin,, na sve to bilo je nekako lakše kad imaš ovaj sajt pa da se na njemu još jednom, komentarom, oduševiš, ili izjadaš...
Ponekad se (samo ponekad, ili i češće?
) duhom ja i dalje osećam mlad (mada fizički stvarno to nisam), a ova moja ,,nova igračka,, (komentarisanje na Partizan.netu), pomaže mi u tome...
Da, naravno - nekad dosadan, često preopširan, ali i prilično uporan - ispaljivao sam ,,rafale,, rečenica, svestan činjenice da ja ipak imam privilegiju da UŽIVO odem na JNA, dok mnogi Partizanovci/Grobari, rasuti širom sveta to ne mogu...želeo sam da bar jednom rečenicom, jednom rečju, (ili čak i nekim novim malim avatarom) ako ništa drugo, prenesem bar delić neke atmosfere tog prastarog, a meni tako dragog JNA - moje druge kuće...
Jeste, nekad su tramvaje vukli konji, a kad je uvedena ,,električna vuča,, odoše konji u penziju...Nekad internet i sajtovi nisu ni postojali, kao ni fejsbuk, tviter, itd, a eto, sad postoje...u budućnosti će se, verovatno razviti i neke nove forme komunikacije i tehnologije (evo, Gazda već počeo sa partizanskom kolonizacijom Marsa!!! (
: ) ali zasad smo tu gde smo...
Iako se iz raznoraznih razloga osećam baš kao te plemenite životinje pri kraju njihove karijere vučenja tramvaja, želeo bih da podvučem da bez onih starih Partizanovaca, starih fotoreportera i stare foto-tehnike, sad na net ne bi imalo šta da se ,,kači,,...isto tako, u vreme neta, učesnici baš ovog sajta su na desetine hiljada načina ,,premostili,, ljubav prema Partizanu, iz tih starih vremena (bez kompjutera i interneta) pa sve do danas...
A na onima koji dolaze posle nas je da smisle, ako to žele, neki svoj novi način shvatanja Partizana, naravno ne samo kao jednog, doduše NAŠEG kluba ili društva, nego i kao jedne lepe, plemenite ideje čuvanja časti i viteškog i poštenog nadmetanja, kluba/klubova u koji je dobrodošao svaki častan čovek i sjajan sportista bez obzira na veru, naciju i rasu...
Jelte...a možda stvarno ne bi bilo loše i da se, bez obzira na digitalizam, elektronizam i virtuelizaciju,
PARTIZAN.NET, kad-tad stvarno pojavi i u obliku neke štampane knjige, kataloga ili nečeg sličnog, materijalnog i opipljivog? Zašto da ne? Uprkos svemu, knjige i dalje nisu nestale, a čitaju ih i čuvaju ne samo matorci nego i neki mlađi...
Da, zaista je divno inspirativno, što su se pojavile i neke nove sjajne forme ,,partizanštine i grobarizma,, kao npr. grupa JNA, ili umetnički pravac GTR, ali
PARTIZAN.NET je stvarno jedna tvrđava u kojoj svi mi kojima je Partizan u duši možemo da nađemo utočište, kad se nad tim našim klubom/društvom nadvijaju neki ,,crni vetrovi,,...
Ovde se uvek SLOBODNO i bez cenzure moglo reći šta god hoćeš i šta god misliš!!!
ŽIVELA SLOBODA - ŽIVEO PARTIZAN!!!