U sportu u kojem je od esencijalnog značaja imati igrača koji je mozak ekipe, KK Partizan nema tog čoveka. Najprostije rečeno, naš košarkaški klub nema igrača na primarnoj poziciji u košarci. Jedinica, plejmejker, osnov i baza svega, onaj koji vodi, usmerava, kreira i najbitnije organizuje.
Ukoliko nemaš organizaciju sa jedinice, onda koncipiraš ekipu tako da imaš jednog visokog igrača, obično krilo, sa izuzetno visokim košarkaškim IQ-om da nominalno bude taj mozak ekipe.
Partizan nema "pametnog" igrača, nema onog jednog koji razmišlja.
Perkins je bekap igrač za koledz košarku. Nije on amater, već igrač limitiranih sposobnosti, pravi fit da sa svojih 26 ili koliko već ima igra protiv onih od 18,19 koji još nisu postali košarkaši.
Na krilu su Zagorac i Dangubić, dva momka upitnih košarkaških kvaliteta, obojica lišena elementarne tehnike i siromašne košarkaške inteligencije, koji nikako ne mogu da kreiraju za ekipu sa trojke, poput Redinga kod nas prošle sezone ili Davidovca koji to radi za cigane.
Jaramaz je čista dvojka, igra pleja jer nema ko drugi. Izgubi pola snage na drkanje oko prenosa lopte sa ciganskim kerinama poput Lazića, udvajanjima, i ponavljanjem akcije dva puta jer to ne treba da mu bude opis posla. Može to da radi, kao kod Trinkijerija, s vremena na vreme.
Čovek je imao posebne akcije za Jareta, Iverson cut-ove, ali nije kreirao.
Sva tri naša centra zavise od pika, a mi nemamo igrača da igra taj pik sa njima!
Rašon Tomas je kalibar za neki evroligaški klub, ali nikad neće zaigrati u nekom iz više razloga. Osim što mu igre variraju češće od raspoloženja devojke u pms-u, on tačno ulazi u onaj kalup tipičnog crnje iz geta, ne naročito inteligentnog (bez namere da omalovažavam crnce iz geta, niti rasizam, ali neke stvari su tu prilično jasne kada je reč o načinu njihovog života), radi brdo stvari koje ne zna, i neverovatno mnogo srlja. Tomas je najplaćeniji igrač u klubu, da napomenem.
Novica ne može više da igra ozbiljnu košarku, ali mu se diže na cigane, i radi ih na istu foru svaki put.
Nemamo kvalitet za više od ovoga, uz publiku bi se neki problemi zamaskirali, manje brukanja bi bilo, ali titulu i finale evrokupa ne bi videli svakako.
I za kraj, nešto o Filipovskom, možda pogrešno vreme, pogrešno mesto. Ipak više mislim pogrešno mesto, nije tip koji može da pliva u ovom mulju koji je prirodno stanište svakog ganfera na čelu sa idejnim vođom čovićem. Ima kvalitet za neku mirniju priču, prepoznajem šta on zapravo hoće, ima brdo ofanzivnih kretnji, akcija i stegera za šutere ali ne i igrače za iste.
Smatram i da je Lončar jedno veliko govno, i poručujem mu što i prošli put, pre mesec dana. Ako ti treba pomoć u skautiranju košarkaša, ima ljudi koji se time profesionalno bave pičko mutava.
Neću pisati o utakmici, mnogo me zaboleo poraz od njih na ovakav način. Davidovac je odvratna ciganska njuška, ali pametan igrač.
Među našim igračima neka apatija, nemamo nijednog pitbula koji kolje, koji podiže moral i diže adrenalin. Sa setom se prisetim i to samo u skorije vreme ubilačkog istinkta, žara u očima, inata i prkosa prema svemu crvenom i ciganskom, od Novice, Bogdana, Lučića, Mačvana pa i Pavlovića koji se tukao sa njihovim dzukelama.
Ja da igram tu utakmicu sa njima, doslovno svaki derbi bi popio jednu tehničku zbog trpanja muda Laziću u usta kad god bih mogao.
Nema toga više, nema novog Vese Petrovića, lavlje srce, na 20 razlike, a za to uvek stiže nagrada, kad tad... Faul, odbrana, skok u napadu, borba
Gde smo izgubili ovaj inat?
Gde nam je onaj Bogdanov pogled ka Davisu posle trojke, iz serijala "trojka Bertansa, tajmaut Radonjić!!"
I bez obzira na sve, lav je uvek lav, a cigani su uvek cigani, idemo dalje