Momci, naši heroji, vi što igrate za Partizan.
Jasno nam je da niste prvotimci Reala ili Juventusa, da vas osporavaju na svakom koraku, da ste ljudi koji čitaju novine i portale i kojima sve i svašta dobacuju na ulici. To zna da utiče na svakoga. Na stranu to što su vam plate možda veće od naših, nefudbalerskih, ali nam je jasno i da vam te iste plate mnogo kasne (kao skoro svuda u Srbiji) dok se svi prihodi u klub slivaju nekom drugom u džep ili budžet stranke. Jasno nam je da i vi imate porodice i milion nekih drugih finanijskih ili još bitnijih obaveza. Jasno nam je da se ovih dana često osjećate sami kad vidite ko je sve na tribini, odnosno ko nije, te kada se na JNA osjećate kao da igrate u gostima jer se pjevaju po tri pjesme odjednom, a svaki krimos sa megafonom daje sebi za pravo da vam komanduje.
Jasno nam je da vam nije lako kada ma koliko koraka unaprijed za svoj klub i za sebe napravite, neko drugi vas odmah vrati nazad, pa vam još veže i ruke i noge i oči, da se pobrine da to više ne radite.
Jasno nam je da nas šalju u Hrvatsku, da smatraju da ne pripadamo u Beogradu i Srbiji, jer oni zbog grijehova iz prošlosti ipak ne mogu da budu onoliki Srbi koliki bi voljeli da budu. (vidjeti pod "Slavko Komar", "Nikola Bugarčić", "Krcun", "keva iz čačka", "utakmice sa albancima dok je rat još bjesnio"...)
Jasno nam je u kojoj državi živimo i ko de facto i de jure stoluje tom državom.
Dolaskom u Partizan ste odabrali da budete dio anti-establišmenta i da ne budete dio lobotomirane većine.
Svaki klub koji nije zvezda i koji se ne liže sa njima je u sličnoj poziciji.
Zato su takvi klubovi danas marginalizovani, žestoko ucijenjeni ili ugašeni.
Došli ste u Partizan.
Vi ste zato Partizan.
Mi smo Partizan, sa vama.
Partizan je svako od nas ko pruži otpor izdajniku na čelu države i cjelokupnom ciganskom aparatu.
Želimo da znate da smo uz vas, da nam je jasno šta rade sa vama i sa vašeg i našeg Partizana.
I bićemo tu.
Zato glavu gore, ostalo je još da se igra, a bagri Vučićevskoj još može da se naplati dug.