Hajde da to posmatramo i ovako. Kao vlasnik sezonske i to ne ni najskuplje ni najjeftinije želim da kažem kako cena sezonske i cena dnevne karte nisu nikako za poređenje. Ovo posebno kada je reč o nekoj prosečnoj ili skupoj sezonskoj karti:
1. Ne trčiš na blagajnu da zauzmeš mesto ili ne mozgaš hoće li biti karata ili će planuti sve;
2. Mesta koja su obuhvaćena sezonskom ulaznicom su kvalitetnija od ma kog mesta na nivou 400
3. Bar do sada je pilo vodu da sezonsku mogu dati nekome da se posluži ako ja ne mogu da idem. U tom smislu, ako nisam u mogućnosti što ne bih učinio nekom detetu koje voli Partizan ili nekom ortaku? Zato, sezonska ne može da propadne.
Ako žele, neka ostatak dvorane daju DŽABE! Zašto? Zato što je i meni sa kupljenom sezonskom ugođaj da sedim u krcatoj a ne praznoj Areni. Na kraju nemaju svi mogućnost da kupe sezonsku a neki će klinac možda gledajući Partizan iz golubarnika i povučen atmosverom, početi da se bavi košarkom. Nemam problem da ljudi uđu džabe ili da je cena 200 dinara.
Kupio sam sezonsku zato što mogu i zato što sa NAŠAO RAČUNICU da je kupim. Da li će drugi ulaziti džabe ili za jefrinije novce, nije me briga. Osećaj ponosa i sreće što možeš da kupiš kartu sebi je nešto neprocenjivo i ne bih taj osećaj menjao za milion besplatnih ulaza.
Vaša rasprava oko karata mi dođe kao rasprava grupe koja je ZA stambeni kredid i grupe koja je PROTIV. Ovi što su protiv kažu, nemam stan i nemam pare ali neću da banka na meni zaradi tri stana jer to nije pošteno. Ovi što su ZA kažu: Hoću stan, nemam pare. Uzeću pare od banke i kupiću stan (ako imam sposobnost da plaćam rate). To koliko će banka da zaradi - baš me briga, ostvario sam svoj cilj, uzeo ono što meni treba imam stan.