Ovo pišem na poluvremenu.
Baš mi je bila lijepa i sadržajna igra, jedna od ljepših ove sezone. Užitak.
Ono što je prosto rečeno, užasno je tolika nonšalancija u situacijama sam pred golmanom, dva puta Marković, Rikardo i Natho.
Onu prilika koju je imao Terzić u zadnjem derbiju je bilo lmnogo teže realizovati od ovih današnjih. Takođe i onaj napad 3 na 1,
Bože sačuvaj da je od tih svih situacija kakvih bude svega jedna-dvije na nekim većim utakmicama ostanu ovako upropaštene.
Kad je onaj cigan V.S. šutirao dva puta, prvi put u životu poželio sam da Partizan primi gol, samo da se ne zajebavaju. i shvate da se mora igrati s potpunom koncentracijom.
Menigu ćestitke na prekrasnom golu, kao i onom driblingu i šutu prije toga.
Dominacija! 13 šuteva, 10 u okvir naspram njihovih 3 (2).
Nakon meča:
Dade Vojvodina gol. Iz lijepe prilike, ali ni blizu onim našim propuštenim.
Igra je potpuno nestala!!!
Sad se štrecnem što sam poželio da onaj V.S. dadne gol u 1. poluvremenu. Svelo se na strepnju da nam ne umuljaju još jedan. Samo jedan šut u gol smo imali u 2. poluvremenu, na 5 minuta prije kraja (Terzić). Statistika 16 (11), oni 4 (3).
Šta je razlog tome?
Ako budemo igrali cijelu utakmicu sa elanom iz 1. poluvremena, uz mnogo bolju koncentraciju kod prilika onda sam srećan i biće i uspjeha.
A ovako kao u 2. poluvremenu, tako smo izgubili ovu titulu.