Partizan.net - Forum navijača Partizana

Dobrodošli na najveći i najstariji Forum Navijača Partizana!

Nekoliko desetina hiljada ljudi prati i podržava naš rad. Zaprati nas na socijalnim mrežama za najnovije informacije o Partizanu ili se pridruži hiljadama članova u diskusijama na našem Forumu

Važno: Registracije za nove članove su trenutno zatvorene. Ukoliko svejedno želite da nam se pridružite, pošaljite E-mail Uredništvu koje će Vas uputiti u proceduru. Kontak informacije možete pronaći na partizan.net

Napred Partizan!

25 godina od Istanbula

ђедВук

Grobarčina
Учлањен(а)
01.07.2014
Порука
3.510
Reaction score
13.064
Локација
Yaoundé

Brka

Grobarčina
Учлањен(а)
04.08.2007
Порука
1.209
Reaction score
3.935
Локација
Uvek uz Partizan
Te 1992. godine prisustvovao sam finalnom turniru kupa Jugoslavije koji je održan u Nišu. Uspeo sam da prikupim autograme nekih od igrača koji će desetak dana kasnije postati prvaci Evrope i trenera Željka Obradovića. Za neke autograme je jasno čiji su, a neke nisam uspeo da odgonetnem koji ih je potpisao niti sada mogu da se setim. Sve u svemu veoma draga i vredna uspomena.

20170415149229493168308.JPG


20170415149229493183676.JPG
 

Petar-Skopje

Super Moderator
Уредник
Учлањен(а)
19.01.2007
Порука
4.299
Reaction score
2.878
Локација
MKD
Sale pogodi, vaistinu pogodi! :šal
Ljudi srecna nam godisnjica!:napred Partizan
 

Tomic11

Terroristen
Учлањен(а)
03.04.2016
Порука
5.297
Reaction score
11.895
Локација
Tu, odmah iza tebe
Sto Francuzi vole Partizan nece mi nikad biti jasno. Mozda zato sto su imali partizanske pokrete?
 

A_Grobar

Banned
Учлањен(а)
03.10.2006
Порука
856
Reaction score
36
Локација
Beograd
Da vam, kazem, nesto, ukoliko se desi, da i ovaj forum, misteriozno nestane, kao i Juzni Front, jevrejske bogomolje u Beogradu, ce proci, isto, kao i dzamije, obe, pre. Pa vi vidite, sta se mulja, i ljulja, po ratobornim, virtuelnim, sredinama. Da vas upozorim i ukazem.

Nekad se radilo za jevrejsko, zidovske, popisulje, smizle, sad za arapsko, turske slinavce, balavce. A seronje i drkonje, je vaterpolo, oprao, sa nevaljalim romima, i ciganima.

Ali, ne zaboravite, ako FK Partizan, ne bude prvak, Evrope, pre cz i sazna sta je to kosarka, imate pravo, i treba da ubijete, koga hocete, od zlotvora, i ne vezano za sport.
To je uredba svih tribina, i navijaca, sveta, koju/e ususkavaju, usutkavaju na socijalnim mrezama i chatovima, godinama, a tek ovdasnjih, ciji sam ja od glavnih sprovodnika, u ovom veku, i na trenutnom stanju tog fronta, bi morali ljudi iz KK Partizan, da zakupe citavu Arenu, za sebe, obzirom, na sportocid, pocinjen, na toj osnovi, proteklih desetak godina.
 

ICBM

Banned
Учлањен(а)
08.06.2017
Порука
100
Reaction score
2
Desi brate kuco jedan jedini
 

Oplenac

Retired witch Hunter
Учлањен(а)
08.07.2014
Порука
5.887
Reaction score
26.020
Pratio sam tesktove na ovoj temi, otvorenoj povodom 25 godina od titule prvaka evrope. Iskreno, vise me je interesovalo da citam secanja ostalih nego da i sam upisem svoja secanja na ovaj nestvaran dan.
Kako vreme prolazi, i ovaj topic je otisao u ilegalu. Ne mogu a da se ne otmem utisku da mi secanja na ovaj vazan datum, obelezavamo mlako, skoro nikako. S druge strane hvalospevi o uspesima ogavnog kluba su konstantni, ne otimaju se duhu vremena. Evo i ove najnovije istorijske “price” pred gostovanje Arsenala u Beogradu, kada se govori o mecu od pre 40 godina, gde se ocigledno namerno precutkuje da je taj isti Arsenal bio u Beogradu pre 7 godina, i to u elitnijem takmicenju, ali ciganima se svidja ono sto im se svidja, pa tako i ono sto se desilo, se zapravo nije desilo. Otuda i “podatak” u medijima da je Arsenal u Beogradu prvi put posle 40 godina. Nisko, amaterski, odvratno, jednom recju – ciganski.
Da se vratim temi…
Nije da je bilo davno, jer nije, cak i ako budem doziveo stotu, nikad nece biti davno, ali paralelno sa tragedijom koja je zadesila nekada nam zajednicku drzavu, i na licnom planu sam imao veliku tragediju, gubitak oca. Mnogo sam ga voleo, puno mi je znacio, i bilo sta u tom vremenu da sam radio nije bilo isto, jer njega vise nije bilo.
I gledanje utakmica, odlazak na iste, slusanje radio prenosa na tranzistoru su bili neka nasa rutina u dane vikenda. Radovali smo se uspesima, tugovali u porazima. Otac mi je bio pravi uzor, i dan danas sam izuzetno ponosan na njega! U period nakon sto je otisao na neko bolje mesto gore na nebu, bio sam deprimiran, povukao sam se u sebe, a sve ostalo sam zapostavio. Medju zapostavljenim stvarima u zivotu je bilo i gledanje Partizana. Lose stvari se desavaju svima, pa i meni, najteza lekcija u zivotu. Bio sam jos uvek klinac, i u zivotu sam osetio njegovo odustvo. Masu odluka koje sam doneo su bile pogresne, sto puta sam udario glavom u zid, jer nije bilo njega da me posavetuje, onako kako je samo on znao. Covek se uci na greskama, ja sam ucio na tezi nacin, ali sam naucio, bar mislim da jesam. Jedan deo te sezone nisam ispratio. Tek negde tamo kada smo igrali tromec sa Knorom, sam krenuo da pratim, ponovo…U prvoj Beogradskoj utamici, i prvoj u Italiji, nisam se ni nervirao, jednostavno skoro da mi je bilo svejedno. Bilo je to bolno iskustvo za mene, jer sam sto puta okrenuo glavu na jednu ili drugu stranu, trazeci pogledom oca, kako bi prokomentarisali taj napad, odbranu, kos, gresku, situaciju…Navikao sam na to…Nije da mi nije bilo drago kad smo ih pobedili u majstorici, ali prilicno sam to smireno proziveo. Godinu dana pre toga bio bi u transu…
Kako se priblizavao final four, tako sam ponovo poceo da zivim, odnosno nastavio da zivim. Jbg, zivot ide dalje, a vreme ne leci, vreme samo pomogne da naucis da zivis sa gubitkom. Tuzna istina. Gledajuci ko su nam protivnici u Istanbulu, nisam bas bio optimista. U fazonu, kad ovo nismo osvojili 88 u Belgiji, tek sad nemamo sanse. Polufinale sa Filipsom. Na dan tog meca sam dobio peticu iz hemije, konacno! Vece utakmice sa Filipsom, sedim u sobi sam, ponovo, a sestra i majka nisu bile tu. Sama utakmica je bila dosta frustrirajuca, poluvreme nakon koga sam mislio, da nemamo sanse, i da je ovo maksimum sezone. Nastavak meca, stizemo, prestizemo, nervoza, ali pobeda! U finalu smo, ejjj! Da li je moguce…Celu noc skoro da nisam oka sklopio, ponovo se probudio taj grobarski gen u meni.
Finale dva dana kasnije...Kako se blizilo vece, bukvalno sam se tresao, znojili su mi se dlanovi, sto puta sam se molio Bogu da pobedimo. Molio sam i oca ako nekako moze da utice tamo gore, da pomogne da pobedimo veceras. Jednu ocevu sliku sam non stop drzao u dzepu srecne kosulje, koju kad god sam je oblacio, pobeda je bila sigurna! Nije samnom, ali cemo zajedno gledati. Sama utakmica, klasicna klackalica, kos mi, pa kos oni…U jednom momentu kada smo se rezultatski odvojili, kroz glavu pocinje da mi prolazi misao: pobedicemo! A onda, polako se prednost topila, pa istopila, pa smo bili u zaostatku.
Nerviranje kad u zadnjem minutu nikako da uhvatimo loptu nakon njihovih promasenih bacanja, kojih je bilo tri ukupno…Pa jebote uhvatite vise tu loptu u picku materinu! Razdrao sam se toliko da se culo kilometrima u krug! Kos Djofreze, i potonule ladje…onaj osecaj kad ti u delicima sekunde kroz glavu prolazi sto misli…gotovo je, gubimo, Boze nema te definitivno…zurim u ekran, cak i ne vidim Djordjevica koji vodi taj poslednji napad, pokusaj da nesto uradimo, a onda samo vidim kako se dize i sutira preko hiljadu njihovih igraca, i izustim: pa idi na polaganje, da izjednacimo, da li si normalan…i onda…uhhhhhhhhh…usi mi zuje, ali kao iz pecine cujem Nikitovica kako vice: tri poena, tri poena…
U istom momentu u sobu ulecu moja majka i sestra i vicu: Bravo, bravo, bravo, grle me, ljube…Ja kao zombi, ne shvatam sta se desava, a onda skontam da lezim na patosu, da mi suze idu niz lice. Ni dan danas neznam kako sam se nasao na patosu, da li sam pao, kada je Djordjevic uputio sut ka kosu, ili kad je lopta prosla kroz obruc…Ali znam da sam nakon silnog telefoniranja, ostao bez glasa, a bio sam crven u licu kao pred infarkt. Usi da si mi bocnuo iglom, potekla bi krv. Proslava u gradu, povratak kuci i lezanje u krevetu, a spavam otvorenih ociju. Gledam u plafon, vrtim film unazad…
Sutradan nakon skole odlazim na groblje. “Ispricao” sam se mojim matorim…Cale mi smo prvaci evrope! Znam da znas, ali eto, najradije bih tu srecu podelio sa tobom…
Hvala ti Aleksandre Djordjevicu, hvala ti od srca.
 
Top