Pošto se bliži 1. oktobar i početak NLB lige (mada se sada službeno zove ABA liga, ali ja ću još ovaj put pisati po staroj nomenklaturi) pokušaću da napravim neki svoj kratak osvrt na učesnike u sezoni 2011/2012... E sad pošto ja ovo pišem iz ugla navijača Partizana onda će ovaj moj skener možda nekome delovati (ne)objektivno, ali unapred naglašavam da sve što budem napisao (ne)će biti slučajno i (ne)namerno!
Mišljenja svih ljudi od košarke su da će predstojeća NLB sezona biti najkvalitetnija u istoriji... Ja se dakako slažem jer razloga za to je mnogo!
Zlobnici će opet reći da se bez potrebe digla fama i da liga nije bitno jača i da ulazak Makabija ne predstavlja ništa posebno jer je Ponos Izraela i ranije bio tu... Jeste, ruku na srce, bio je tu, ali tada tu nije bilo šampiona iz poslednjih pet sezona, tj. ekipe koja je u svih dosadašnjih sedam sezona učestvovanja u regionalnoj ligi igrala finale iste... Dakle, ma šta ko pričao imamo sudar titana u najavi!
E pa krenimo onda redom... I to po zasluzi, od prvog titana!
Partizan - iako je uprava petostrukog uzastopnog šampiona NLB lige navikla svoje navijače na letnje spavkanje i buđenje tik pred start sezone, ove godine se au contraire bauštelski zapelo preko leta, pa je rezultat tog zapinjanja i to da je posle dugo godina Partizan pre starta priprema zatvorio 80 % rostera... U pripremnom periodu Partizan igra nekako traljavo, pa su se neki već ponadali da se od toga ne može bolje ni kasnije... Ali i vrapci na grani znaju da su pripreme jedno, a zvanični mečevi nešto sasvim drugo i da će Parni valjak biti pravi onda kada treba!
Ako se pogleda ekipa jasno je svakom da Partizan sa Katićem, Pekovićem, Raduljicom (pa i Bešovićem) ima reket od betona (mogu ubit' slona)... Na krilu više nema Veselija, ali su Lučić i pridošlica Čakarević zasigurno dostojne zamene... Bekovska linija tima satkana je od klinaca koji su prethodno što u klubovima, što u mlađim reprezentativnim selekcijama pokazali i dokazali svoj neupitni talenat, a kad se na njih dodaju Božić, Kecman, Milosavljević, Lou, očekivano zvučno pojačanje na poziciji krilnog centra, stručni štab predvođen trenerom (koji više nije samo pomoćnik D. Vujoševića) iskusnijim za godinu dana i tri trofeja, uprava kluba koja u svakom trenutku zna koliko je sati, kao i nezaobilazni faktor istančanog poznavanja NLB materije, onda je i sasvim jasno da je Partizan i ove godine prvi fiks za odlazak na F4, a potom i (zavisno od toga gde će se finalni turnir odigrati) prvi, ili jedan od prva dva favorita za osvajanje regionalnog takmičenja!
Poznato je svima da Partizan u NLB ligi u Pioniru može izgubiti eventualno jednu utakmicu i to pukim slučajem, a da istovremeno od svih drugih ekipa ima najbolju tradiciju na većini gostovanja širom bivše nam zajedničke zemlje, pa je zato nekih 75-80 % učinka na kraju regularnog dela zasigurno déja vu... A šampion svoju sezonu otvara gostovanjem u Draženovom domu ekipi Zagreba, te ako se realno sagledaju svi faktori, pa i neupitan kvalitet hrvatskog šampiona, ipak su za nijansu veće šanse za pobedu na strani Partizana i vrlo je moguće (posle pobede u Zagrebu) obzirom na dalji raspored da susret 5. kola u Tel Avivu istovremeno bude i susret dotada dveju jedinih neporaženih ekipa NLB karavana!
Hemofarm - aktuelni vicešampion Srbije je debelo platio danak zavrtanju slavine od strane svog dugogodišnjeg sponzora, pa je shodno tome Vršac napustila grupa vodećih igrača iz prethodnih sezona... Uprava Hemofarma se pokrpila nekako angažovanjem par pojačanja i prešaltavanjem u prvi tim nekolicine klinaca iz svog šampionskog juniorskog pogona, ali po meni, velika greška uprave Hemofarma je to što su ostavili Lukajića na mestu trenera, a nisu pružili priliku Vučuroviću koji je sa juniorima kluba onomad prosto počistio konkurenciju u Juniorskoj ligi Srbije!
Objektivno gledano Vrščani će u predstojećoj NLB sezoni biti ekipa iz donjeg dela tabele i moraće da se svojski potrude da u borbi sa sebi ravnim protivnicima (Široki, Helios i Laško) ostvare što više pobeda i na taj način obezbede opstanak, a i bolji nacionalni koeficijent za Srbiju... Olakšavajuća okolnost za košarkaše Hemofarma (ali i za Radnički KG i CZBG) je to što ove godine ne igraju evropska takmišenja, pa će maksimalno moći da se usredsrede na NLB ligu!
Ako se baci pogled na raspored, realno je da Vrščani nemaju neke preterena šanse na premijeri u Pioniru protiv CZBG (ex FMP), ali već u narednom kolu bi mogli da iskoriste lošu tradiciju hrvatskih klubova u Vršcu i skinu skalp favorizovanom Zagrebu što bi im puno značilo kasnije u izvesnoj borbi za opstanak!
Radnički Kragujevac - treća sezona u eliti bi po treneru i čelnim ljudima Kragujevčana trebalo da klub izdigne na viši nivo i trasira put ka budućim uspesima... U tu svrhu zatvorena je pristojna finansijska kontrukcija što je obezbedilo da gro planiranih pojačanja za razliku od prethodne dve sezone stigne na vreme... Kao verovatno ključni dodatak priči na klupi je ostao trener Nikolić, a sudeći prema rezultatima u pripremnom periodu Kragujevčani u borbu za NLB bodove ulaze prilično spremni, pa se pojačanoj Ciboni ne piše baš dobro na premijeri sezone u Jezeru.
Karakteristika koja je Radnički pratila dve prethodne sezone je to da žive i umiru od svog šuta... Ako protivnička ekipa prihvati izazov i krene da se takmiči u šutiranju spolja sa njima, onda je jasno da u takvim slučajevima Radnički teško gubi i da će na kraju mnogo jače ekipe napustiti teren pognute glave... Ako se pak jakom odbranom njihov šuterski rang dovede u red onda u takvim uslovima Radnički više nije ista ekipa!
Moja neka prognoza je da bez obzira na jak domaći teren nije realno da Kragujevčani kod kuće dobiju svih 13 utakmica, ali opet to što budu izgubili kod kuće sposobni su da nadoknade na nekim gostovanjima u Sloveniji, a i pobede u Vršcu im nisu bile strane prethodne dve godine... Dakle, moja prognoza je nekih 50 % učinka i sredina tabele što u principu garantuje EC, a uz malo sreće ni 15-16 pobeda nije daleko, pa samim tim ni 6. mesto koje vodi u kvalifikacije za EL!
Crvena zvezda Beograd (bivši FMP) - novi klub u starom pakovanju, ili stari klub u novom pakovanju, pitanje je sad... Fuzija dva kluba, pardon osnivanje novog kluba, pardon preimenovanje jednog kluba u drugi, ko je tu šta uneo, a ko je šta izneo, verovatno da više nije jasno ni upraviteljima novog/starog kluba, a kamoli običnim ljudima... Kako bilo, reakcije na fuziju, pardon osnivanje, pardon preimenovanje su brojne, što pozitivne, što negativne, a meni je dakako "najpozitivnija" ona koja je usledila od strane jednog od nacionalnih emitera, pa će tako veliki broj ljubitelja košarke u Srbiji posle dvogodišnjeg izgona (ne računam ono bitisanje na amaterskoj Srećnoj televiziji) moći da uživaju gledajući utakmice najkvalitetnije košarkaške lige na ovim prostorima... O drugim reakcijama koje su usledile ili koje će tek uslediti (među njima možda i one iz Specijalnog tužilaštva), otom potom!
Sastav kojim raspolaže CZBG sastavljen je od plejade mladih, talentovanih igrača sastavljenih iz škola autentične Crvene zvezde i bivšeg (sada preimenovanog) FMP-a... Na to se nadograđuju niz iskusnih igrača među kojima je najpoznatije ime Petar Popović, ali i nekada 3. pik sa NBA drafta, a potom i dvostruki NBA šampion Adam Morison... No, ipak najveće pojačanje je dolazak trofejnog stručnjaka Pešića, oko čijeg se angažovanja (zlobnici bi rekli umoljavanja) da dođe na kormilo novog/starog kluba svesrdno potrudio i prvi čovek srpske prestonice, a istovremeno i prvi čovek nacionalnog košarkaškog saveza!
Poznajući narav i sujetu popularnog Karija, a još bolje poznajući narav i sujetu popularnog Čove (mada vidim kako mu poslednjih dana neki tepaju i drugačije), nameće se pitanje šta će se desiti ako rezultati ne budu onakvi kakve je bivši potpredsednik Vlade Srbije predikovao... Pešić za razliku od Petrovića, Đokića, Vukoičića. Đurovića, Klipe i ostalih prethodnika na kormilu FMP-a ima namazanog menadžera, tako da Čović neće moći tek tako da se igra čiviluka... Zaključak, ako stvari budu tekle onako kako je Čović zamislio (tj. ako se ne nađe neki "bezobrazni klub" da to sve pokvari) biće i mira u kući... Ako stvari ne budu tekle kako se zamislilo i ako pukne tikva, onda će dakako biti spasavaj se ko može!
Ako se pogledaju rezultati u pripremnom periodu onda se može videti da su igrači CZBG (ex FMP) bili poprilično ubedljivi (doduše i protivnici čast izuzecima su mahom bili neke grupe građana) pa se kod većine navijača ovog kluba probudio neviđeni optimizam da je ovo konačno ta (sledeća) sezona, te su bukvalno preko noći košarkaški portali prosto preplavljeni pričama o sigurnoj žetvi trofeja kako u domaćoj, tako i u regionalnoj konkurenciji... Prava vrednost Pešićeve ekipe bi trebalo da se vidi na gostovanju u Podgorici u 2. kolu NLB lige.
Zbog tumbanja rasporeda kako bi se rektoskopi iz SIDRO-a što više uvukli Makabiju, CZBG je dopala u sjajnu poziciju da u prvih osam kola ima samo dva gostovanja pa bi se takav poklon i adekvatno trebao iskoristiti... Neka moja prognoza je kao i u slučaju Kragujevčana, nekih 50 % učinka na kraju regularnog dela, uz splet srećnih okolnosti moguće je da i se dobaci do tih 15-16 pobeda što bi u principu trebalo da bude dovoljno za to famozno 6. mesto koje garantuje kvalifikacije za EL!
Budućnost - klub koji godinama gaji prepoznatiljiv stil igre i ove godine ulazi u NLB sezonu veran principima koji ga godinama svrstavaju u sam vrh regionalnog takmičenja... Trener Radonjić se nije proslavio sa reprezentacijom na EP, ali to sigurno neće ostaviti nekog velikog traga na njega ili pokolebati novu upravu Podgoričana na čelu sa Bokanom (VOLI marketi) da posegnu za nekim novim rešenjem na klupi crnogorskog šampiona.
Čim se pogleda roster odmah u oči upada da ove godine tu nema Vladimira Dragičevića, udarne igle Podgoričana iz prošle sezone... Klub je od bitnih igrača napustio i Simonović, ali su ostali talentovani Dubljević, Popović i Ivanović, vraćen je Vitkovac, iz Hemofarma dovedeni Krstović i Božović, a iz Grčke je kao pojačanje na pleju stigao Kanađanin Anderson... Svakako najveće pojačanje Budućnosti je Nikola Vučević, no problem je to što dužina njegovog boravka u Podgorici zavisi od okončanja lockouta u NBA!
Kad je u pitanju raspored, onda Podgoričani definitivno na početku imaju najteži posao jer idu na noge šampionu i vicešampionu Hrvatske, a na svom terenu dočekuju ambiciozni sastav CZBG... Znajući da je Morača svojevrsna nagazna mina za većinu NLB ekipa, onda nije teško zaključiti da će Podgoričani ponovo biti ekipa fiksirana u sredini tabele, koja kao i ekipe Radničkog KG i CZBG uz malo sreće može dobaciti do jednog od dva mesta koja vode u kvalifikacije za EL, dok bi ponovni odlazak na F4 regionalnog takmičenja ipak predstavljao svojevrsno iznenađenje!
Široki - ekipa čiji je zaštitini znak godinama unazad forsiranje mladih igrača u novu NLB sezonu ulazi kao jedini predstavnik BIH... Iako su Širokobriježani prošle godine uz Krku bili najprijatnije iznenađenje regionalnog takmičenja jasno je da će ove sezone zbog bitno pojačanog kvaliteta njihov prevashodni cilj biti izbegavanje poslednjeg mesta (koje bi im onemogućilo igranje NLB lige u sezoni 2012/2013), pa će u tu svrhu u svojoj Pecari sigurno skupo prodati kožu svakom protivniku, dok na gostovanjima realno gledano nemaju baš neke preterane šanse!
Ako se pogleda sastav ekipe jasno je da je osnovna snaga Širokobriježana team work, a ako već moram da nađem nekog ko je prvi među jednakima onda je to sigurno njihov trener, Ivan Velić... Za sezonu i po koliko je na čelu Širokog pokazao je nesumnjiv trenerski talenat, ali je isto tako pokazao kulturu i kućno vaspitanje na kojem mu mogu debelo pozavideti brojne starije kolege... Još uvek se pamti njegova izjava posle utakmice sa Partizanom u Pioniru i poraza od 50 razlike kako je njegova ekipa pretrpela katastrofu, ali je istovremeno naučila (važnu) lekciju o tome kako navijači zdušno i bez razlike bodre svoj klub bilo da vodi 10 ili 50 razlike!
Uopšteno gledano, KK Široki se (za razliku od fudbalskog kluba iz istoimenog grada i navijača im, Škripara) poslednjih godina dobrano izdigao iznad de facto netolerantne hercegovačke svakodnevnice o čemu svedoči i više puta iskazano poštovanje i divljenje prema rezultatima koje je KK Partizan ostvario minulih godina (isto ono poštovanje koje KK Partizan očigledno nije zavredio u Kragujevcu i Železniku) tako da ako bih mogao da biram ko pored Hemofarma ne treba da ispadne onda bi to svakako bio Široki!
Zagreb - kada su sponzori kluba najjača javna preduzeća, a u upravi istog sede: prvi hrvatski policajac, prvi čovek zagrebačke direkcije za gradnju, prvi čovek jednog farmaceutskog giganta, najpoznatiji advokat u zemlji, a kao prijatelj kluba prisutan je (i čuveni mutivoda) Danko Radić, e onda se takav klub s pravom zove državni projekat!
Posle najuspešnije sezone u istoriji kluba hrvatski šampion u novu sezonu ulazi ambiciozno sa ciljem da ponovi prošlosezonski rezultat, ali i napravi korak više nekim eventualnim iznenađenjem u Euroligi što je ipak (ako se pogleda sastav grupe u kojoj se Zagrepčani nalaze) malo verovatno... U timu više nema prošlogodišnjeg MVP-a NLB lige, Luke Žorića, otišao je i Amerikanac Renfro, ali je uprava kluba zahvaljujući dubokom drvžavnom džepu dovela adekvatne, inostrane zamene koji ipak (ako je verovati hrvatskim košarkaškim portalima) zasad nisu pokazali ništa specijalno, a uspeli su čelnici popularnih Mrava i da pozamašnim ugovorima obezbede ostanak robusnog centra Maria Kasuna i reprezentativca Simona, a glatko su potom odbili sve ponude evropskih velikana za 17-godišnjeg košarkaškog bisera, Daria Šarića, na kojeg će zasigurno biti usmeren najveći fokus košarkaške javnosti u Hrvatskoj, a i šire, kako ove, tako i narednih godina!
Obzirom da KK Zagreb od košarkaške Evrope ima samo zvanični sajt Eurolige kao bookmark na laptopu svog predsednika, pitanje je koliko će se igranje najkvalitetnijeg evropskog takmičenja odraziti na partije kluba u NLB ligi, tj. da li će košarkaši hrvatskog šampiona moći da izdrže ubitačni ritam sreda-subota u dva ozbiljna takmičenja ili će zbog nesumnjive želje za dokazivanjem na evropskoj sceni platiti danak slabijim rezultatima u NLB ligi što bi ih skupo koštalo na kraju sezone... Moja neka prognoza je sredina tabele (bez šanse za F4), lošiji plasman od Cedevite, a mrtva trka za drugo mesto (među hrvatskim klubovima) sa Cibonom!
Cedevita - ako je šampion Hrvatske državni projekat, onda je vicešampion 100 % privatni projekat Emila Tedeskija... Prvi čovek Atlantic grupe raspolaže sredstvima koja njegovom klubu u svakom trenutku pružaju mogućnost angažovanja kvalitetnih igrača, pa su u klubu iz zagrebačkog predgrađa ove sezone optimisti kad pričaju o krajnjem cilju, tj. takmičenju u EL!
Iz kluba je u odnosu na prošlu sezonu otišla nekolicina igrača, ali su ostali Baždarić, Princ i (zasad) Drejper (koji se doduše nije proslavio kao Hrvat na EP), a dovedeni su Smodiš, Ovens, Voren, Car i Bilan pa je na novom treneru da tu na papiru jako kvalitetnu ekipu Kmera (kako ih zlonamerno zovu navijači Zadra i Cibone) skocka da bi pružala partije kakve i očekuju bogate gazde... A novi trener, Dražen Anzulović (koji se posle prvog odlaska iz Cibone po inostranstvu potucao kao Borivoje Šurdilović u jednoj od epizoda kultne nam serije) je po meni prva velika greška uprave Cedevite koja ih na kraju može (a i ne mora) debelo koštati i zaista ne mogu da skapiram tu logiku kojom su se vodili Tedeski & CO (ili kojom se vode šeici iz Mančester Sitija) kod postavljanja (prosek) trenera na kormilo kluba, a para imaju na pretek za angažovanje mnogo boljih trenerskih rešenja!
Cedevita je prošle godine igrala F4 Eurokupa, a i ove godine nema ništa manje ambicije od toga, te ukoliko bi se ponovo plasirali među četiri u tom drugom po rangu evropskom takmičenju, a potom i zalegli kod ULEB-a (koji dakako nimalo nije gadljiv na pare) da se u Zagrebu igra finalni turnir onda bi dobili svojevrsnu priliku da se preko Eurokupa dočepaju Eurolige, što po nekoj logici stvari doista predstavlja manje trnovit put od onog koji ide preko NLB lige i hrvatskog prvenstva... A kad je NLB liga u pitanju, posle Partizana i Makabija (koji su sigurni fiksevi), Cedevita je po meni najveći kandidat za odlazak na F4 i osvajanje najviše bodova od hrvatskih klubova jer im na ruku ide to što Zagreb igra EL, a u odnosu na Cibonu su igrački ipak mnogo jači!
Cibona - pisao sam o državnom projektu, pa potom o privatnom projektu, sada je na redu onaj gradski... Gradonačelnik hrvatske prestonice dobro zna da ni Mravi, a ni Kmeri nisu sinonim za košarku u Zagrebu već da to samo i jedino može biti Cibona, a pošto će uskoro i tamo izbori onda je vreme da se i dvostruki šampion Evrope podigne na noge, tj. izvuče iz apatije u koju je upao kada je jedan drugi klub umesto njega zajahao državne jasle... Jeste da je Bandić Ciboni na finjaka apcigovao vredan poslovni prostor, ali im je 'vako il' 'nako skinuo dobar deo duga, a pre par dana i kod Zdravka Mamića urgirao jedno milonče beskamatne pozajmice kako bi bili u stanju da isplate brojne bivše igrače, a potom i mirni krenu u takmičenja u novoj sezoni!
Pogledom na roster odmah se vidi da više nema Bogdanovića, Radoševića i veterana Giričeka, a od starosedelaca su tu i dalje Rozić i Zupčić... Najzvučnija pojačanja mu dođu Brajan Čejs, koji je prošle godine u par navrata izluđivao odbrane u NLB ligi igrajući za Igokeu i bivši student Kentakija Entoan Barbur koji je prošle sezone bio jedan od najboljih strelaca turskog prvenstva ... Doveden je i mnogo puta pominjani Goran Suton koji bi uz veterana Žižića trebao da bude ključna poluga u reketu Vukova koje će sa klupe predvoditi Josip Vranković, do pre neki dan selektor hrvatske reprezentacije ili kako to Edin Avdić onomad duhovito napisa pobednik u kategoriji selektora koji je najbolje gledao svoju reprezentaciju na EP!
Pošto je Cibona tempirala formu za euroligaške kvalifikacije za očekivati je da u NLB sezonu njeni igrači uđu prilično spremni, no obzirom da na premijeri gostuju u nabujalom Jezeru pitanje je da li će im ta dobra forma biti od neke preterane koristi... Moja neka prognoza je da Cibosi nemaju šanse za NLB F4 i da svakako neće biti najbolje plasirana hrvatska ekipa, ali će svojim rezultatima u zbiru sa rezultatima Zagreba i Cedevite sigurno doprineti tome da Hrvatska dogodine sa sadašnja tri skoči na četiri mesta u regionalnom takmičenju!
Olimpija - iako vicešampion Slovenije i regiona u novu sezonu ulazi bez Ožbolta i Ilijevskog, dva svoja zaštitna znaka iz minulih godina, uprava Ljubljančana je tokom letnje pauze uspela da dovede adekvatna pojačanja i sklopi ekipu koj bi trebalo da povrati titulu u Sloveniji i garantuje ponovnu borbu za vrh tabele u NLB ligi, tj. prolazak u TOP 16 fazu EL!
Novi trener Olimpije, Sašo Filipovski (koji se jedan kraći period kalio pored D. Vujoševića) na raspolaganju će imati jaku centarsku liniju Varda, Kajmaković, Markota, Jagodnik, a pored njih i spoljnu liniju za respekt, predvođenu prodošlicama Ćapinom, Vudsajdom i Grinom (koji je doduše tu dok mu uprava Sparsa ne zvizne da se vrati u San Antonio), pa je po meni očekivano da (ukoliko im se po tradiciji opet ne dogode usredsezonske turbulencije i odlazak igrača) Olimpija konkuriše za treći uzastopni odlazak na F4 regionalnog takmičenja!
Ljubljančani na startu imaju promenljiv raspored, ali to njima neće preterano smetati, jer pored jakog domaćeg terena igraju solidno i na gostovanjima, pa im ranijih godina nisu bile strane pobede ni na vrućim terenima kakvi su Podgorica i Kragujevac.
Krka - šampion Slovenije, šampion Euročelendž kupa i prošlogodišnje, najprijatnije iznenađenje NLB lige, u novu sezonu ulazi desetkovan odlascima Ikonića, Đorđevića i Bukera, ali svakako najviše hendikepiran odlaskom trofejnog trenera, Aleksandra Džikića!
Jeste u Novom mestu ostalo gro igrača iz prošle sezone, jeste uprava kluba dovela novog trenera (Nenada Trajkovića) i par pojačanja pride, ali u ovogodišnjoj znatno jačoj NLB ligi iluzorno je govoriti o tome da mogu ponoviti rezultat iz prethodne sezone... Najrealnije je da će takmičenje završiti u sredini tabele, tj. da će se uz malo sreće boriti za mesto koje dogodine vodi u drugo po kvalitetu evropsko takmičenje!
Ovo sve sam napisao prostim pogledom na roster i (zasad) ostavljam ogradu kad je Krka u pitanju (pošto ih nisam baš pratio u pripremnom delu), no obzirom da za par dana u dvorani Leon Štukelj gostuje Makabi imaćemo svi priliku da vidimo koliki su zaista kapaciteti ekipe iz Novog mesta i u kom pravcu bi između ostalog mogla da im se odvija predstojeća sezona.
Helios Domžale i Zlatorog Laško - zahvaljujući dobrim igrama Krke i Olimpije u prošloj NLB sezoni i pomalo nakaradnom SIDRO-vom bodovanju za nacionalni koeficijent, došlo se u situaciju da Slovenija ove godine ima četiri zagarantovana mesta u regionalnom takmičenju, ali obzirom na ovogodišnji kvalitet istog sva je prilika da će Slovenci sigurno spasti na tri, a (ako se obistini priča o ulasku makedonskog MZT-a dogodine) možda se i vratiti na (realna) dva mesta!
Helios je dugo godina bio stabilan NLB ligaš, doduše uvek pri dnu tabele, ali su maksimalno znali da iskoriste to što dobro igraju na domaćem terenu, pa su se neretko i neki favoriti vraćali pognute glave sa gostovanja u Domžalama... Ove godine će ih sa klupe predvoditi Zmago Sagadin, ali i dalje će važiti stara pravila, nezgodni na domaćem parketu, obični turisti na gostovanjima, pa stoga i sve osim ponovne borbe za opstanak bi bilo vanserijsko čudo kad je ovaj klub u pitanju.
Zlatorog (bivša Pivovarna) se posle nekoliko godina vraća u regionalnu ligu zahvaljujući Krki i Olimpiji, ali baš kao i u slučaju Heliosa mogla bi da bude aktuelna ona stara kako došli, tako i o'šli i sve izuzev puke borbe za opstanak bi bilo čudo neviđeno!
Makabi - čekali su čelnici SIDRO-a skoro deceniju i dočekali da se Ponos Izraela vrati u na Jadran, pa sad (kad po njima) postoji neko ko može da osvoji Jadransku ligu, a do to nije dosadni Partizan im je i garant pao kamen sa srca... A Izraelce ma šta oni pričali o razlozima vraćanja u NLB ligu i dalje i to jako tišti ono što im je Partizan priredio proleća 2010; pa sada žele da Crno-bele udare tamo gde boli i preotmu im oreol najbolje ekipe na Jadranu.
Znajući kakvim budžetom raspolaže Makabi, jasno je da onda i ne treba gledati roster da bi se znalo sa kakvim kvalitetnim igračima raspolaže (ruku na srce) simpatični Dejvid Blat... Otišli su Čak Eidson i Janiv Grin (mada u principu nebitan lik), a još uvek se nije iskristalisala situacija sa Džeremijem Pargom, prošle godine jednim do najboljih igrača ekipe!
No, uprava Izraelaca nije časila ni časa, već su doveli veterana Papalukasa, bivšu zvezdu Djuka Šajera, a iz NBA je došao Džordan Farmar (doduše samo dok traje lockout), pa kad se na njih dodaju Burštajn, Elijahu, Blutental i Skorcijanitis jasno je svakom da Ponos Izraela i ove godine ima najveće ambicije i žele korak više od prošlogodišnjeg finala EL.
Kad je Jadranska liga u pitanju Makabiju ne ide na ruku slabo poznavanje NLB materije, pa im se može desiti da u neke utakmice uđu sa potcenjicačkim stavom, a da im se to onda debelo obije o glavu... Ali bez obira na sve Makabi je već sada fiksiran kao učesnik F4 regionalnog takmičenja, a ako na adekvatan način odobrovolje čelnike SIDRO-a, onda je vrlo moguće da dobiju i organizaciju finalnog turnira!