GROBARSKI TRES ROMANTIZAM
Banović Džile i guja od Biograda
(Čin prvi)
Ran' ranio Banoviću Džile,
ran' ranio, čudan sanak snio:
Đe se đela otrovnica guja
opasala Biograda grada
svila gnijezdo podno Železnika
glavu metla na Kalemegdana,
pa pritišće sirotinju raju
išće kraja Grobarskome svijetu.
Sikće avet, repinom se baca
a krvave isturila zube,
što otrovom ne pomori ljutim
to pridave zmije podskutnice,
da crno-belom svetu ne bude ni traga.
Neveseo probudi se Džile
slutnja mu je obavila vjeđe
sitna znojka orosila čelo.
Suče brke, zabacuje kosu
suče brke a sve u se misli,
kako misli tako crnje biva.
Viđela ga mila mati Milka
đe ga viđe – utom ruke skrši
ruke krši a ne daje glasa
tolika je tuga zapa'nula.
Uzela mu glavu u naručje
obrisala čelo o jeleče
pa g'cjeliva kako mati um'je:
„Mili sine snago materina,
što mi te je umorilo jutro
umorilo i obnevidjelo;
Jali ti je u perine žuljka
jali ti je janje teško palo,
što g'ižjede za večerom sinoć
pa te noćom kiselina budi?“
Odgovara Banoviću Džile:
„Mila mati, ruke moje blage
nit' je mene u perine žuljka,
niti mi je janje teško palo,
nije janje - manje prase potom
ponajmanje dva akova vina
što ih ispih sa Todorom huljom
sastavljajuć' nakav vražji tiket.
No san usnih te mi volja dođe
da se bacim sa Brankova mosta:
Đe je guja opasala crno-belog grada
te se množi kano gubavica,
pritisnula namete na raju
od Kosova pa do Subotice,
globu meće podno Železnika
đe je gnijezdo od pepela svila.
Što je globa sirotinji teža
to limena gadura alavija biva.“
Zakukala od Džikića Milka
iza glasa doklen god se čuje
te proklinje biogradsku guju:
„Oj, nesrećo, biogradska gujo
šta učini pusta ne ostala
naočare nosila do vijeka,
kosti ti se po Ce-Zeu vukle,
što pomori onoliki narod
Grobariće – orloviće 'tiće?
Samog Dula Bana u izgnanstvo tavno
da vojuje za tuđina bitke
da vojuje i da pobjeđuje,
a za zemljom da dovijeka pati
za zemljicom i za porodicom;
Moga Džila u nevolju tešku
da spašava što se spasit' može.“
Progovara opet njojzi Džile:
„Mila mati nemoj guje kleti
Oda kletve nema selameta,
jošte ćeš nam kakvu muku navuć'
kano što je zamučila Dula.
No ti sedlaj moga konja Boža
i vezuj mi toke na prsima,
zovi mene moga brata Čeda,
pobratima i pobratimiće
dvan'estinu braće Grobarića.
Valja mene u Naisus poći
Na kupu da ih recikliram,
jerbo umim da su tamo ključi
za opstanak Grobarskoga roda;
Dolje ljutu bitku započeti
sa gujicom oda Onogošta
napiti se krvi i otrova
sa dvanaest mojih bratimića.
Manji otrov većeg snagu tali
do'li tol'ko ne prihvatim snage
da ustanem Vučiću homoseksoalcu
i ćoravoj guji biogradskoj,
stavi tačku a dobiće kurčinu
oterali našeg kneza Dula
a stvorili novu svinj Debelu.“