Lažni doktor u
belim kopačkama
Ovo je moralo da se desi kako bi jednom za svagda svi koji u srpskom sportu sa idolopoklonstvom gledaju ka svetu omalovažavajući i vređajući sopstveno poreklo, vape za nedokazanim inostranim vrednostima, shvatili koliko greše i koliko se greše o, unapred diskriminsane nacionalne vrednosti. Almami Moreira – prozvali su ga navijači doktor Mo. Novinari su prihvatili taj nadimak ne shvatajući koliko se od tog dana dr Mo promenio – zloupotrebljavajući privilegije koje je dobio.
Onima koji su hteli da gledaju svojim očima i broje tačne lopte i klizeće startove i ostalih fudbalera, naravno nisu promicale ni Moreirine teledirigovane lopte prema Diari, potezi i golovi kojih je istina bilo sve manje... Do prve, druge, treće ili 13. svejedno je utakmice na evropskoj sceni u kojoj se diploma portugalskog doktora fudbala dovodi pod ogromni znak sumnje jer ne uspeva da primi loptu, proigra saigrača, dođe u poziciju da postigne gol... Lažni doktor Mo... Ili doktor za srpske livade sve češće je postajao inferioran i na srpskim livadama na kojima je ne tako davno bio zaštićen i od pogleda protivničkih igrača. Kad ga je prvi put neko protresao – a bio je to Ibrahim Gej iz Crvene zvezde, a za njim počeli da biju i ostali srpski štoperi, a on totalno stao, postalo je jasno da je ,,Dr Mo” pročitana knjiga i da sada samo po neuprljanoj opremi aludira na nekadašnji nadimak koji nije dobio ni u Belgiji, ni u Portugalu, ni u Nemačkoj, nigde gde je pokušavao i nije uspevao da napravi uspešnu karijeru.
Poslednje četiri utakmice u dresu Partizana odigrao je perfektno. Verovanje da je shvatio suštinu jasnu svima – da za milion evra koliko je zaradio u prošloj sezoni u Srbiji, mora da leti i sam rešava utakmice, bila je međutim zabluda.
Ovaj sindrom definisao je čovek koji je u Partizanu 1991. bio više od trenera – Ivica Osim naravno, ko bi drugi? Nije slučajno izgovorio rečenicu: ,,Igrači su najkvarljivija roba”. Mislio je na naše, ne pomišljajući tek kakvo zlo mogu da nam donesu stranci...
Ne svi, naravno...