Retrospektiva sezone 2016/17
Koliko puta smo u zivotu slusali od drugih ljudi ili i sami rekli: da mi je neko pre godinu dana rekao da ce ovako biti ne bih mu verovao…
Po zavrsetku sezone 2015/16, mislio sam, gore od ovog ne moze! Samo kad se zavrsilo.
Ali, pocetak upravo zavrsene sezone, je pokazao da je moguce da i od goreg ima gore. Prvi put, valjda jos od 1997 i kroacije, zavrsismo evropsko bitisanje u julu mesecu. A start naseg prvenstva je neodoljivo podsecao na mucenje prethodne sezone. “Pojacanja” u prelaznom roku su bila tiha jeza…Djurdjic uzas, Radovic pokazao da je pizdica, Leonardo sa Tomicem na klupi ni delic onog sto ce biti kasnije. Bez igre, bez rezultata, fizicki i psihicki u kanalu, najava jos jedne mucne sezone…Prilicno sam siguran, da bi tako i bilo, posto uprava nije ni pomisljala da smeni Tomica. Ipak, u poslednjem trenutku, Tomic je koliko toliko spasao svoju cast, cast kluba, i svoje grobarstvo podnosenjem ostavke. Iz ove perspektive, mora mu se odati i priznanje, jer je u njegovom trenerskom mandatu doveden Everton…i Leonardo…Ivane, kako god to zvucalo, ima i tvog udela u ovome na kraju sezone, I trebalo bi da imas mesto u klubu, uz Ivicu mislim da bi bili sjajan tandem. Uprava nije imala kud, pod pritiskom navijaca i uz zelju Ivice Ilieva, cinimo potez vredan ne spasa sezone, vec vredan titule prvaka, ciste kao suza, koliko god mandovi to zeleli da obesmisle. Iako je prva utakmica pod Markom Nikolicem, rezultatski prosla nepovoljno, bio sam ubedjen da je on taj tas na vagi koji nam treba! Ne mogu a da ne pomenem, kako smo ovde imali neke koji su plakali za Tomicem, kao da su znali sta ce se desiti, a dobrobit Partizana im svakako nije bila u prvom planu. Jos jedan kljucan dogadjaj za sezonu je dovodjenje Djurdjevica na Markovo insistiranje. Kako god se zavrsio pokusaj da ga dovedemo onomad u nase redove, kada nas je prilicno bezobrazno odbio nudeci se ciganki, on je svoje postovanje i ugled kod navijaca stekao na jedini moguci ispravan nacin: odnosom prema obavezama na terenu, fanaticnom borbenoscu i golovima! Nije bilo proseravanja, i velikih obecanja, stigao je tiho, necujno, iskreno rekao da je dosao zbog trenera Nikolica. Hvala ti Urose za sve ove sezone. Leonardo je posebna prica…te oce da dodje te nece, te ova klauzula te ona klauzula, a onda konacno dovodjenje i potpisivanje ugovora sa Partizanom. Na sta je to licilo svi se secamo. Retko ko se nije medju nama zapitao, sta ce nam ovaj cirkuzant. Pocetak sezone i njegove igre pod Tomicem, samo su pojacavali taj utisak. Ali, onda se pokazalo koliko u fudbalu znaci trener, pravi i na pravom mestu iako ne u pravo vreme. Leonardo je sigurno najbolji stranac koji je igrao u Partizanu…bar meni. Voleo sam i Moa, i Zuku, i Klea, i Dijaru, i Evertona, ali ono sto Leo radi sa loptom, u trku, iz mesta, iz slobodnjaka…uhhh…alal ti vera majstore! Na kraju krajeva sa odredjenim rotacijama u timu, sa maksimalnim koriscenjem onim sa cim raspolaze, Marko pravi Partizan koji igra nesto sto lici na fudbal. Kako vreme odmice, sve smo sigurniji. Derbi na JNA dolazi u pravo vreme, a pobeda uliva poverenje svima nama kojima je Partizan na srcu, navijacima, igracima, treneru i onima u upravi kojima je stalo, ako ih ima. Do kraja polusezone igramo sve sigurnije, i male utakmice koje su nam sezonu ranije bile mucenje, dobijamo lagano i rutinirano, uz sve efikasniju igru, i sigurniju odbranu. Ovde smo svedoci konstantne kritike na racun nekih “prosutih” poluvremena, ali jbt, pa bolje poluvreme nego celu utakmicu, a na kraju krajeva I poluseonu I celu sezonu. Naravno, da li treb podsecati, da igramo ligu u kojoj se mandovima sve namesta i tesko je imati motivaciju za dalje, ali ni igraci, ni Marko ni navijaci, ne pomisljaju na odustajanje! Jebes, sudije, savez, vidljive i nevidljive pomagace ciganke…Vraca se Partizanstina, ona najcistija, iskrena Partizanstina! Zimski prelazni rok je bio prilika da se oslobodimo nepotrebnih, pre svega Bozinova, da zadrzimo tim, i dodatno ga pojacamo. Da, ovde mislim na Tavambu. Jbg, posluzio je svrsi! Medjutim, i tada na ovom forumu pojedini govore kako zale za Tomicem,, kako se treba oprostiti od titule i kako bi bilo najbolje prodati Evertona i Leonarda, i osloniti se na domace snage. Tada sam bas bio siguran da je potrebno ovaj dvojac zadrzati!
Pocetak proleca donosi nase promenljive igre, ali sto je najbitnije, donosi pobede. Prvi prolecni derbi u rupi je pokazao sa cim sve moramo da se borimo. Nevidjena kradja u istoriji derbija, zbog cega nam se smejao ceo fudbalski svet. U stvari ne nama, nego njima, da se ispravim! Od kritika na Markov racun na tom derbiju, iskreno uz duzno postovanje prema nekima, povracalo mi se! Tada je medju nama navijacima zavladala melanholija, ako ovako sude i kradu u derbiju, sta dalje da ocekujemo. Srecom, Marko i igraci su na tu situaciju odgovorili bas kako treba, pojacali gas do daske. Ok, imali smo i mi praznih minuta, nerealno je da u svakoj utakmici prvi postignete gol, ali je to doslo kao odlican izgovor ciganiji kako su stvari neregularne i sumnjive. Uvek se setim naziva filma “Vidi ko mi kaze”. Da, ko o cemu kurva o postenju. Njihovi prelazi, penali, sklanjanje protivnickih odbrana…sve je to ok, ali Partizan krade…Ciganski gadovi!
Kako se blizio drugi prolecni derbi, to smo mi navijaci postajali sve nestrpljiviji, kao i igraci, jednostvano smo znali: bolji smo, pobedjujemo sigurno! To je osecaj koji ne vara! Tako i bi! I tada krece sveopste grobarsko ludilo! Iako su se iz petnih zila trudili da nam ogade i fudbal, i Partizan, i sport uopste, napravili su sebi medvedju uslugu i postigli kontraefekat. Kao nikada u poslednjih ko zna koliko godina, navijaci staju u odbranu svog kluba. Poseta na nasim tekmama raste! To je signal za paniku druge strane, i koriste navijacku pesmu(?!) kojom ce nas kazniti! Ali kasno, grobarski bunt se ne moze vise ugusiti! Hvala im na tome! I onda neocekivano, zaista, Vozdovac cini nemoguce! Velika zahvalnost kompletnom FK Vozdovac! Nova realnost je Partizan na prvom mestu! Da li je moguce? Ali posle opste euforije zbog veleobrta, oprez zauzima svoje mesto u nasim redovima. Revans kupa protiv ciganke 2, donosi nasu sigurnu i odlicni igru, spektakularan gol Djurdjevica, puno promasenih sansi…Ista ta ciganka 2 nas je godinama unazad mucila, i to je bio jos jedna dokaz koliko je Partizan napredovao u svakom smislu. Poseta iako je radni dan, i ne bas sjajan termin, preko 22000 ljudi! Ne to se vise ne moze zaustaviti! I pored sramne kazne…I bas na utakmici protiv Vozdovca na kojoj izdrzavamo prvu utakmicu kazne bez publike, sudija na intervenciju cetvrtog iskljucuje Marka…Dzaba vam sve…Invazija Nisa i siguran Partizan, festa protiv Mladosti, proslava titule, zasluzene, ciste kao suza!
I nista to nece pokvariti, ni saopstenja iz rupe, i ocajnicki pokusaji lica sa interpolove poternice, samo ce nam titulu ciniti jos lepsom.
Kup, dupla kruna, kruna istorijske sezone, najdraze u istoriji kluba, dok smo zivi svi mi koji smo bili savremenici i svedoci istorije, moramo prenositi n a buduca pokoljenja navijaca Partizana ovaj svetli deo, ma najsvetliji deo istorije naseg kluba! Sve ostalo je nebitno…ni saopstenja, ni vanredne pres konferencije, ni kukumavcenje…
Sve na kurac, PARTIZAN JE SAMPION!
Hvala ti Marko!
Hvala ti Ivice!
Hvala momci!
Hvala Partizane!