Voleo bi' da grešim, ali nije samo teren nešto što je bitno kada si trener nečega kao što je Partizan, to je i imao u prvom mandatu, mada je i on malo više bajkovit, nego što je realno bio, ali smo završili u LŠ, šta i kako, sada je nebitno.
Više je u tom pogledu da ne možeš da prvo pričaš kako si dobio obećanje(zna se od koga) da je neizvesno prvenstvo, a onda plačeš jer su te prejebali i napravili ludakom. Verovali ili ne, ja mu Šamrok najmanje zameram, to je lopta, desilo se da je frajer uhvatio jedan od najboljih voleja u istoriji JNA i promašili smo šleper zicera to veče(ko je rekao Artmedija) i jednostavno smo nesrećno ispali, mnogo više sam se ispuvao za Gent pre toga očajnim vođenjem utakmice od trenutka vođstva u gostima, a onda ti univerzum namesti da ispadneš na penal debila koga trpaš u 11, a jedva zna da hoda.
Prošao je ruse, portugalce i ne mogu reći, ej, pa nije to ništa, jeste, ali sve do jednog kao onaj ciganski okot što ga zovu Klark Kentom, na guzove i duple blokove, a onda kad dođeš na malo ozbiljniji nivo, raznesu te jer si jednodimenzionalan trener, a to Stanoje itekako jeste, što se videlo svugde posle Partizana, pa pogotovo u drugom mandatu i kod nas.
Ono šta je nama Fejenord uradio u prvoj samo pukom srećom je gore na semaforu stajalo protiv Nordsjelanda. Za razliku od Šamroka, Flora je u mojoj percepciji sramota i po.
Mnogi i zaboravljaju da je zbog ove vajne uprave ostao bez najboljeg igrača u sred lige(Asano), i umesto da im jebe sve po spisku, da njima, pop se naljutio na selo i rekao da više neće raditi nikad u srpskom fudbalu.
Kad eto njega brže nego što je otišao i to daje pojas za spasavanje onima koji su ga osakatili u sred tih borbi za nazovi titulu.
Apgrejd u odnosu na Nađa i Duljaja sigurno jeste, ali nemoj da se pravimo slepi, pa da je bukvalno napravio trenerom onog narkomana građevinca, svojim pasivnim pristupom i teorijom da bek ne sme da pređe pola, od čega se ja užasavam najiskrenije. A zaboravljate, kad već pominjete tu Evropu i prolaske grupe da smo zbog izuzetne njegove selekcije, polagali nade u dva 18-ogodišnjaka Jovica i Milovanovića i da nas je neverovatna doza sreće pogledala u nadoknadi vremena kad su kiprani promašili zicer za obaranje našeg prolaza.
Bukvalno, sramotno na terenu smo izgledali protiv bilo kog malo organizovanijeg protivnika.
Nije potpisao apel, dovoljno da u najmanju ruku sumnjam u neke namere, ali svakako ću navijati da ima što veći uspeh sa klubom koji nam je sve.