Nestvarno u kakvoj smo poziciji, malo zahvaljujući svežoj krvi tima, malo zahvaljujući maestru Miloševiću i saradnicima mu u ofanzivi, ali i malo zahvaljujući raspadu u komšiluku, stvarnom ili fingiranom.
E sad, šta i kako dalje?
Prvo, Mijat. Mora malo da oladi i shvati gde je. U suprotnom, da se ne ljubimo.
Drugo, trener. Još uvek nisam ubeđen da je Stojaković pravi izbor. nadam se da grešim. Ali šta je tu je. kasno je za delanje.
Treće, Jovan Milošević. Ako ostane, bomba. Ako ode, teeeško nadoknadiv gubitak. Obećavao je Mijat da će da zadržati po svaku cenu. Daj Bože. Po SVAKU CENU. Znajući govna iz komšiluka i šta njima neodstaje u timu, nisam miran ni najmanje.
Četvrto, lova za pojačanja. Love nema. Jedino što je razumno, obzirom na potražnju, je prodaja malog Simića. Ne zato što nije dobar već je moguće kompenzovati njegov odlazak. Samo da naglasim da se Mihajlo Ilić zlopati u Anderlehtu a verujem da postoje i druge moguće opcije za zakrpu. Takođe, Trifunoviću, jesi li za da probaš malo napolju?
Peto, pojačanja. Ako se proda mali, veći deo keša usmeri na Miloševića (ako imamo muda a nadam seda imamo), onda ostaje koje milionče da se zakrpi ostalo.
1) golman. Žao mi je ali novi, ozbiljan golman nam je ne-op-ho-dan! Marko nije kalibar za nas.
2) levi bek. slovenac nema zamenu, a pitanje je u kakvom će uopšte ritmu da bude kad se vrati? Levi bek, ili dva, su, uz golmana, prvi prioritet.
3) desno krilo. Sek je amater. Pri tom pozajmljen. Gubljenje vremena i živaca. Treba nam etabliran domaći, kvalitetan igrač ili neki od afrikanaca koji prave razliku u našoj ligi. Svi znamo ko su opcije i kako su se slagali sa Zubom, npr.
4) levo krilo. Zubairu ako se vrati u ritam, uz malog Kostića, pije vodu. Ako ne, valja i drugu stranu pojačati. Isto važi kao i za prethodnu tačku.
5) štoper kao zamena za Simića. Samo sa iskustvom od preko. Ne kockati se sa klincem. Neće baš svaki put da nas ukenja.
6) potpisati Zdjelara za ne daj Bože, dok je tu. Neće se baci.