Razočaran sa postupcima porodice Milovanović.Jesu oni nesumnjivo mnogo dali Partizanu, Boka i kao igrač svojevremeno a onda i kao funkcioner i dugogodišnji finansijer kluba, koji je mnogo svog novca uložio (ili poklonio, kako god) u klub a njegov sin Marko kao igrač, jedini koji je učestvovao u osvajanju svih 11 uzastopnih titula, i ne samo učestvovao, nego uvek bio među najboljim igračima.Ali sve to im ne daje za pravo da Partizan bukvalno puste niz vodu.
A to čine poslednjih meseci, jer se klub praktično nalazi u njihovim rukama a setićemo se da je Marko 2015. izabran i za predsednika Saveza.I jedan je od onih koji je doprineo dosta da se oformi HK Beograd, a Milovanovići ga i sponzorišu, kao i njihov kum (još jedan bivši igrač Partizana).
Jasno je da dvorana Pionir nema dovoljno kapaciteta da u njoj mogu normalno da funkcionišu tri hokejaška kluba, klizaški klubovi i na kraju krajeva i građanstvo.A jasno je ko u ovom sistemu vrednosti treba da ispašta.To svakako nije crvena petokraka, nije ni klub koji nas moš' misliti "dostojno" predstavlja u MOL ligi a nije ni građanstvo koje sutra treba opet da glasa za Sinišu velikog (ili malog, jebem li ga šta li je) i njegove cirkuzante.To je naravno neki tamo klub, koji je eto samo najuspešniji srpski klub, jedino koji je mogao svojevremeno da izađe na crtu Slovencima i Hrvatima, koji je dao desetine reprezentativaca i čije su mečeve pratile hiljade Beograđana i na Tašu i u Pioniru.Ali i klub koji su izdali njegovi vojnici.
Na početku sezone je trebalo 10-ak igrača Partizana da ode u HK BG.Otišla su samo trojica ili četvorica.Ruski golman Trifonov, kao i Brkušanin i Filipović (onaj koji je ne tako davno pričao o silnoj ljubavi prema klubu i o tome kako se za one tamo igra za pare) i Janković koji je postao trener tog kluba (čak su cigani više očerupani od nas).Ostali su i Raković, Gagi Komazec, Ristić, stariji Luković, Ogrizović, Terzić.I ovi koji su planirali da završe karijeru, a ipak ostali da pomognu, Gabrić i Čuković, pa na kraju i Milovanović.Preostali ruski igrači su se vratili u domovinu.Za trenera izabran Rašid Šemsedinović, čovek koji je 25 godina branio za Partizan i koji je predhodnih godina radio sa klincima u klubu.I čovek koji je dočekao da pod stare dane uživo posmatra kako Partizan postaje amaterski klub, a svemu tome kumuju oni koji nisu ni bili rođeni u vreme kad je popularni Raša pisao njegovu istoriju.
Uvek sam smatrao da je Partizanova glavna snaga upravo njegovi bivši igrači, treneri, sportski radnici i navijači, svi oni koji su od njega (ne samo u hokeju) napravili sportskog giganta i da kad su oni složni i spremni da pomognu i stanu uz klub u ovim zajebanim vremenima, svako na svoj način i u skladu sa mogućnostima, da tada nema brige za budućnost.
Ipak vidi se da je tako razmišljanje prevaziđena romantika i sećanje na neko lepše vreme, nas preostalih zaluđenika za crno belim bojama.
Da ne dužim dalje.Nije problem ni prekidanje rezultatske dominacije, jer pre njenog početka Partizan je bio u senci Vojvodine ali svođenja kluba na nivo pukog amaterizma, jeste.I to uz pomoć gore pomenutih "vojnika" Partizana.