Dva detalja (od mnoštvo onih koji se mogu izdvojiti).
-1. Nakon svakog pozvanog time puta, zna se šta sledi.
Ja u životu ovo video nisam. Nakon svakog pozvanog time outa, umesto neke organizacije napada, odbrane, korekcije.
Svaki put, al svaki put.. Lopta u rukama do isteka napada, bez šuta na koš.
Soliranje, ili improvizacija. Al, neverovatno.
Ni jedne jedine organizovane akcije u napadu. Neke zonske, kombinovane odbrane, bilo čega..
-2. Perkins. Šta reći za ovog nazovi "igrača".
Kao što se zna šta sledi nakon time outa. Tako se zna i šta sledi, kada "ovaj" udje u igru. Neverovatno (Već isuviše često počinjem upotrebljavati ovaj termin).
Neverovatno, il nešto što se podrazumeva.
Ukoliko je košarka timska igra 5 na 5.
Ulaskom Perkinsa, to dobija drugu dimenziju.
On nije minus igrač za Partizan. On je kao bonus igrač za protivnika. Manja je šteta igrati 4 na 5, nego njega imati u sastavu.
Ulaskom na +5 za nas, tačno se zna da uskoro gubimo 10 razlike.
Bilo je dobrih, osrednjih, loših igrača.
Ali "Perkinsa", nikada do sada nismo imali.
Da se neko namerno trudio da ubode najgore moguće rešenje na mestu organizatora igre. Pa bre teško da bi mogao da izbunari ovakvog lika.