Aca Matovic, tihi i zahvalni vojnik kluba, onaj sto radi nama nevidljivi rudarski posao. Najpoznatiji po radu 1 na 1 sa igracima, gde srpski igraci koji igraju u NBA i Evropi svako leto gledaju da rade sa njim. Kada niko nije hteo (ili smeo) i kad je bilo najteze u poslednjih x godina preuzeo je, kao pomocni po automatizmu mesto prvog trenera. Plata mu nije podignuta, dinar budzeta nije dobio za pomocnika, vec obecanje da ce mu pridruziti Dzolija Mijatovica, sto je ovaj kulirao do dolaska Savica, ukljucujuci i odlucujucu EK u Ljubljani. A kakav odnos ima sa igracima najbolje se vidi iz ovog teksta sa Novicom, intervjua mladog Tarlaca na BC Partizan kanalu.
Svakako mislim da zasluzuje vise postovanja i paznje nas, takodje vojnika Partizana jer covek posteno i radno pristupa svom poslu i kapiram da je i njemu tesko da cita kako on samo treba da privede ovu sezonu kraju i doceka svoju smenu. I iskreno zaparaju mi usi izjave nekih kolega da Partizan nije mesto gde ce se uciti neki treneri pocetnici. Da se tom logikom vodio Kicanovic mi ne bi imali ni jednog Duleta Vujosevica, Zeljka Obradovica i da ne nabrajam dalje. Najvaznije je da taj i takav trener ima tu pozadinsku podrsku na svim nivoima, kao sto su je imali i Dule i Zeljko na svojim pocecima, a to je vec ona druga tema, nama toliko bolna poslednjih godina.