Nekada je teško preneti pravu misao praćenu emocijom u pisanoj formi, naročito onda kada ljude kojima pišeš ne poznaješ.
Prvi sam ovde pomenuo veliko razočarenje a da sezona nije ni počela i vidim da nisam pravilno shvaćen. Nisam razočaran onim što mnogi zovu "prelaznim rokom" iako to u košarci ne postoji, nisam razočaran iz razloga što mislim da nam propada posao veka ili zato što mislim da nam se ruši slagalica za sledeću sezonu. NAPROTIV.
Odlični smo a to što Dante ne dolazi, pruža mogućnost da dođe neko drugi - možda i bolji!
Osećam se razočarano jer volim Dantea nezavisno od toga šta bismo dobili da je došao ili onoga što smo izgubili zato što neće biti tu. Prosto sam sentimentalan jer je bio deo "one ekipe" jer je naš pa mu se raduješ. Razočaran sam jer su mi očekivanja od njega /da je došao/ bila velika, pa su na sam pomen da postoji neka šansa i dogovor sa klubom, NADANJA da će doći bila još veća, od samog očekivanja sportskog dometa.
Kada se mnogo nadaš, mnogo se i razočaraš a takav oblik razočaranja nije svojstven periodu kada sezona nije ni počela. I tako smo došli do one nespretne rečenice