Ostoja o dovodjenju Zeljka:
„Videli smo se sa Željkom i ja mu kažem: „Željko, odlučili smo da ti budeš trener i mi nemamo drugu opciju. Ako ti nećeš da prihvatiš, mi smo potonuli kao klub i ja prihvatam činjenicu da sam upropastio Partizan. Jednostavno, nemam drugog izbora, nemam koga." Željko je spustio glavu i rekao: „To nije realno, neću da pričam o tome." Kada smo poduže sedeli i razgovarali, osetio sam da ima šanse. Zoran i ja odlazimo i Zoran mi kaže: „Stekao sam utisak da ima šanse. Nisi baš lupio toliku glupost, ja vidim da ovde ima šanse." Potom su se desili mnogi sastanci… Rizikovali smo sa tom odlukom, pošto smo Željka imenovali u julu mesecu, a tada je morala da bude spremna ekipa. Čekali i rizikovali smo, Željko je otišao na odmor… kada je došao seli smo u kancelariju i rekao mi je: „Hajmo prvi put da ozbiljno razgovaramo. Kaži mi tvoje iskrene namere i šta možeš da mi kažeš." Razgovarali smo tri sata, pokušao sam i uspeo da mu ostavim utisak da ćemo se zajedno boriti, da ćemo deliti sudbinu, da se štitimo… Volim svoj posao, ne volim da se bavim tuđim poslom, ali i da volim da imam pod kontrolom. Na tom sastanku nije prihvatio ništa, ali sam video da je saslušao. Tražio je da prođe nekoliko dana i tokom tog perioda živ nisam bio. Nisam smeo nikome ni da pričam, ali je vest procurela… Niko nije verovao da će on biti trener Partizana. Potom je došao trenutak gde je on meni pružio ruku i rekao: „Želim da se vratim u Partizan". Usledio je muk, ni sam nisam verovao šta čujem. Prvi nisam verovao šta mi je rekao, ćutao sam, zatečen sam… očekivao sam da će reći, ali ne i tako jednostavno. Pitao me je da li sam se predomislio, odgovorio sam da nisam, ali i nisam mogao da poverujem. Pozitivno sam se izgubio… Kada je usledila konferencija za medije, tog trenutka sam shvatio da je trener Partizana."