Ja sam gledao na neke strimove koji su kocili non-stop, cini mi se da sam prvo poluvreme gledao na strim sa TV Avala, verovatno i Arena i Kosava, a drugo (mozda i od pola 2/4) na strim HRTa koji je bio odlican, a tamo Slavko Cvitkovic i Aca trica Petrovic su izdominirali, narocito na kraju!
Konkretno te utakmice, tacnije tog dana se secam da smo trebali ici na neku svadbu kod sina od nasih porodicnih prijatelja, a kasnili smo sigurno pola sata jer se oduzilo sa time sto je utakmica otisla u produzetak. Naravno niko nam nije zamerao za to, nasi su ljudi tamo bili i slavlje je bilo neopisivo!:šal
Nije trebalo da dodje to ovoga da bukvalno u poslednjoj desetinki se resava sve, sutem sa 20 metara, ali ovako je definitivno bilo sladje!
Vodili smo konstantno i u regularnom delu, a kod njih jedino Tomas i Gordon su bili u stanju nesto da pogode, ali ubacili su po 30+ poena obojica pojedinacno. Od ostalih kod njih cini mi se da je jos Slokar dao 6, a nesrecni Bogdanovic 5. Dok kod nas verovatno i najbolji igrac na terenu Roberts na kraju umalo da postane tragicar sa onim promasenim bacanjima, ali Kecman ga izvadio, kao i ceo tim!
Sad glupo je reci da sam znao da ce Kecman pogoditi taj i takav sut, ali jednostavno sve vreme dok sam gledao utakmicu imao sam neki siguran osecaj da utakmicu ne mozemo da izgubimo, cak i kada je Bogdanovic dao trojku. Toga se secam, imao sam neki neopisivi osecaj da mi ovo ne gubimo cak i na 0,6s do kraja, u sred Zagreba, nakon trojke koju su oni dali "za pobedu", onako slomljeni nasi igraci verovao sam da ce nekako naci snagu da daju kos! Sa ocem sam gledao utakmicu, koji je nervozno istracao u drugu sobu, a ja gledajuci u nekou tacku na zidu ubedjujuci sebe da me intuicija prevarila i da ne treba se nikad oslanjati na to, cujem odjednom kako jedan od dvojaca na HRTu (Aca Trica je to bio
) vice "Jao!" na lap-topu, okrenem se ka monitoru i vidim nasi se raduju! Nisu rekli ono Edinovo "ide trojka!" vec "i vredi poen, jao! Ne, ne, ne, ovo se nije moglo igrati."
Znao sam sta se desilo i pre nego sto su pustili snimak Kecmanove trojke, odmah sam samo pokusao da pozovem ukucane da vide sta se dogodilo, jedva sam uspeo da izgovorim:
"- Ta....ta trojkaaa!!!"
Na to ce moj otac: -"Ma znam bre, video sam!? Cuti smrklo mi se sve." - misleci na Bogdanovicevu trojku.
"- Ne bre to, pobedili smo! Neki nas budala je dao tricu od kosa na kos!"
Dotrcava otac kod mene u sobi i tada pustaju snimak Kecmanove trojke. Gledamo se zabezeknuti u neverici nekoliko sekundi i odjednom pocnemo da vicemo od radosti!
Tada mi se ti trenutci posle utakmice cinili kao nekoliko nekoliko sati, a tek kasnije kada sam odgledao snimke na youtube-u shvatio da su trajali 30tak sekundi u realnom vremenu.
Vredi odgledati i klip naseg brata Colovica
Neverovatna utakmica, kao i citava ta sezona. Mislim da smo jedno 10tak puta davali koseve u zadnjim sekundama (sto meceva, sto poluvremenima sa preko pola), a secam se da je Kecman nedelju dana kasnije u Pancevu dao kos preko pola na kraju poluvremena.
Bilo je to kao u nekoj bajci! Nazalost, sa ne bas najsrecnijim krajem, ali bilo je lepo zaista!