Totalni sam laik za kuglanje, pa ako napišem nešto, mogu da mi se smeju ovi koji se ozbiljno bave ili razumeju u taj sport...a opet, možda bi i neki drugi laici pročitali poneki moj utisak...
Tako da...bio sam danas koji minut na Banjici, i evo malo zapažanja apsolutno totalnog laika...
Na kuglanju vlada poštovanje rivala i sportski duh...doduše i uz malčice neizostavnog verbalnog ,,peckanja,, pa i pretresanja fudbalskih i košarkaških tema pre nego što takmičenje počne...
A kad počne, dva momka iz Partizana i dva momka iz Zvezde, pokušavaju naravno da kuglama obore što više kegli, dok ih kolege iz tima ili po koji navijač gromoglasno bodre - svako svoje...iako sede svi zajedno, ili možda tačnije rečeno jedni pored drugih...
Nisam uspeo da skapiram kako se računaju bodovi, jer na semaforima ima cifri koliko hoćeš, koje se stalno nešto manjaju, niti sam skapirao da li takmičari imaju neko vremensko ograničenje svoje ,,bitke,, ili određeni broj bacanja, ili bodova, ili...kako već da znaju kada je kraj njihovog dela meča...?
Kad oni završe, onda ulaze sledeći takmičari, itd...
Ono što me je začudilo je to, što sam mislio da je kuglanje nekako ,,laganiji,, sport što se tiče ,,fizikalija,, ili da nije problem da se njime bave i ljudi nekog starijeg godišta...ali ipak, ovako ,,uživo gledan,, to uopšte nije tako ,,lagan,, sport koliko sam ja mislio...
Jer ovi prvi takmičari (dvojica protiv dvojice) bacali su te kugle jednu za drugom poprilično dugo vremena...nisam merio koliko, ali šta ga znam, sat ili možda i više, ili bar ,,tu negde,,...,,izbacivati,, kuglu za kuglom i za svo to vreme biti koncentrisan i precizan...pa to stvarno zahteva popriličnu i fizičku i mentalnu snagu!
Eto, tako mu to otprilike dođe iz tog mog laičkog ugla...al' znači, videh danas uživo (bar na neko vreme) i nešto što do danas nikad nisam: kuglaški derbi.