Prvo poluvreme smo igrali tako kao da idemo na ,,nulu,, pa ćemo onda kao u drugom (ili pred kraj utakmice?) da damo 1 i valjda pobedimo? Ili možda da damo 1, pa ako posle i primimo 1, onda da igramo produžetke...
Naravno, svako ko prati Partizan zna da je čista budalaština da mi idemo na ,,nulu,, jer em što ne možemo da je očuvamo, em što NAMA treba gol a ne Bešiktašu...
Jedina šansa je bila da krenemo napred koliko god da smo u mogućnosti, a videlo se u drugom da možemo bar malo, bar do stative njihovog gola...naravno to je bilo nedovoljno, ali čuvanje ,,nule,, ništa nije donelo, samo je nama potrošilo jedno poluvreme bez da šutnemo na gol... a gol smo svakako i očekivano primili već u tom prvom poluvremenu...
Bezveze igra bezveze odluka bezveze učinak.
Golovi?
Ah, kod trećeg, šta da kažeš, Riki je umoran i dekoncentrisan posle cele utakmice gde nema nikakve igre, nikakve lopte, uostalom nije ni odbrambeni igrač pa da se čudimo kako to da nije bolje branio gol u skoku (da je u tome perfektan bio bi štoper), a i Pepe je sigurno mnogo veće fudbalsko ime od Rikija i zna itekako i da skoči kad i kako treba i da pogodi gde treba...
Drugi gol?
Eh, kad je neko za tri klase bolji, on izvede dupli pas, a da i ne vidiš kako su to uradili i kuda je prošla lopta. Tu se ne može ništa...
Ali prvi?!
Jebote, lopta putuje 100 godina i 100 metara, i mi ništa, i - gool.
Šta smo radili ništa, gde smo bili nigde, PUSTILI SMO Bešiktaš da nam da gol?!
Jebote pa one budale iz Sacburga su prethodni dan primile dva slična gola za jedan minut (lopta putuje 100 metara i 100 minuta, a oni blese umesto da idu na nju), i pomisliš, pa dobro, valjda ovi naši nisu baš tako i toliko glupi kao ovi čobani budale pa da prime takav neki gol.
I prime ga.
Odmah sutradan.
Čim se ukazala prilika da spavaju dok lopta putuje 100 minuta i 100 metara ka našem golu, oni su spavali otvorenih očiju i gledali kako lopta ulazi u našu mrežu...
Propast. (Što bi rekao Bred Beron iz stripa.)
Teško je smiriti se i dan posle kad primiš tako i toliko glupav gol, a video si dan pre naše utakmice kolika je to glupost.
A onda je i mi ponovimo. Kao da smo jedva čekali.