Slušao sam Nađa na poluvremenu utakmice i prisetio se da je njegov Teleoptik dan ranije imao donekle sličan problem kao Stanojevićev Partizan sinoć - nisu uspeli da zatresu mrežu za 90 minuta, s tim što je Stanoje dobio još 30 minuta ,,bonusa,, da to dodatno pokuša...a Teleoptik nije imao tu mogućnost.
Jesam ja amater, a njih dvojica profesionalci, ali mislim da ponekad treba ,,iskočiti iz šablona,, i uraditi nešto sasvim drugačije od onoga što pokušavaš desetine minuta utakmice - a vidiš da ti ne uspeva...Nađ je u sredu tražio brzinu, a Stanojević je u četvrtak tražio smirenost, a to za 90 minuta nije dalo rezultat. Da li je možda trebalo u ponekim delovima utakmice umesto brzine malo ,,prikočiti,, a umesto ,,smirenosti,, imati ponekad i malo možda ipak svrsishodnog ,,besnila, divljanja, nesmirenosti,,?
Dakle, Nađ je tražio od momaka Teleoptika da igraju brže i u njihovih drugih 45 minuta lopta je samo ,,zujala,, i momci su pretrčali kilometre i kilometre, ali...i tako se sve više umarali, a brzina odigravanja pasova nije uvek donosila i njihovu tačnost - da li je možda trebalo pokušati nešto drugo - da su umesto brzine i trke poneki period tog poluvremena zastali malo da odmore, odahnu, predahnu, možda čak i da prepuste protivniku loptu ne bi li ga ,,izvukli,, što više ka našem golu, i onda da ih ,,ubiju,, sa ponekom kontrom?
E tako i Stanojev Partizan - a Stanoje je puno iskusniji trener od Nađa i ima skupo plaćene profesionalce na terenu - nije morao baš da se ,,povuče,, i čeka kontru, jer je to smešno uraditi protiv poluamatera, ALI, u onih 4-5 puta kada se ,,Sv.Georgije,, osmelio da ,,izviri,, iz ,,autobusa,, i drznuo se da nas napadne, pa je pri tom SVAKI PUT izgubio loptu a da mu je bunker tim njihovim napadom bio ,,rasturen,, - MORALI smo da ih tada ubijemo iz tranzicije - ali svaki put smo je nečim zajebali!
Nedopustivo.
Isto tako, nedopustivo je da naše (Partizanovo) krilo ili bek kada dođu u situaciju za centaršut onda loptu vrate nazad po 50 metara - pa uvek je bolje nabaciti 40 puta u njihovih 16m, koliko god da ne znaš to da radiš, ili da tamo nema ko da skoči, nego je 40 puta vratiti nazad - jer - iz polja tog ,,nazad,, gol nećemo dati sigurno, a od 40 centaršuteva, pa makar svi bili i bezvezni, sasvim je moguće da se ipak desi neki karambol, otpadak, odbitak, itd. - koji će možda rezultovati našim golom. Možda.
Ali to ,,možda,, iz centaršuta je ipak daleko veća šansa za gol nego ono ,,vrati nazad,, gde gol nećemo dati sigurno.
Nemam ništa protiv Teleoptikovog ubrzanja i Partizanove smirenosti, imam nešto protiv ,,šablona,,...
Sinoć je Partizan udavio loptu time što je štoperi daju Zdjelaru, Zdjelar razmišlja, usporava i nema kome...a zašto nema kome, zato što mnogo razmišlja i mnogo usporava...ali nije bilo samo do njega...SVI se ISTOVREMENO krećemo i SVI ISTOVREMENO ubrzavamo, inače nema smisla ako to neko radi a neko ne...
A opet, nije sve uvek ni u ,,brzini,, igre - gol se može dati i ,,leđere,, recimo iz prekida, kornera, a sinoć OPET niko od naših ,,skakača,, nije uspeo da da gol...(još jedna sličnost sa Teleoptikom, i tamo od početka prvenstva niko osim napadača nije uspeo da da zatrese mrežu)...
O da, brzina je neophodna kada si u šansi (Sadik, Matić), brzina je korisna kada ODMAH šibneš centaršut jer svako ko je igrao fudbal makar u školskom dvorištu zna koliko mu je zajebanije da brani gol, kada lopta ODMAH ,,zazuji,, ili kada je protivnik vrati do Vitasa ili Ostoje, pa je oni doguraju do Zdjelara, pa se ti onda lepo i lagano ,,namestiš,, i čekaš da udariš Sumu ili sapleteš Sadika...
Sve u svemu, fudbal je kao i život, često nepredvidljiv i nepravedan, a uspeh u njemu zavisi ponekad od uloženog truda, ponekad od neke sitnice koja promeni sve.
U fudbalu se računa samo krajnji rezultat, KAKO GOD da smo do njega došli. Sinoć smo pobedili i to je O.K.
Ono što nije o.k. je što se mnogo mučimo protiv autobusa a već mesecima NIKAKO da se naučimo nečem drugačijem osim ,,kruženja,, oko bunkera...
Dakle, ljudi, brže odigravanje i kretanje SVI ISTOVREMENO, brži i češći centaršutevi iz svih pozicija, uvežbavanje skoka i prekida dva sata dnevno svaki dan, uvežbavanje realizacije sa napadačima svaki dan dva sata. Ostaviti dovoljno vremena između treninga i uvežbavanja da igrači budu sveži na utakmicama.
Zar je to tako teško shvatiti, uraditi, uvežbati?!