Prijatno jesenje popodne i ubedljiva pobeda Teleoptika od 4 na prema 0 nad ekipom Strelca iz Mislođina u ovoj ,,sportskoj sredi,, i u takmičenju za Kup FS Srbije na teritoriji FS Beograda...
Teleoptik uvek u kup takmičenju da šansu rezervistima da pokažu šta (ne)mogu, ali, ovoga puta su momci u plavim dresovima pokazali razliku u klasi u odnosu na svog rivala i uradili ono što se od njih očekuje (za razliku od, recimo, Partizana, koji je nedavno uspeo da u skoro najjačem sastavu ispadne u takmičenju za Kup u Sremskoj Mitrovici).
Optičari su utakmicu počeli u sastavu: 1. golman Čukuranović, 2. i 3. bekovi Bojat, Kekić, 5. i 6. štoperi Janković i Krstić, 4. i 8. vezisti Stojanović i Marko Čermelj, 10. Gajić, desno krilo 11. Radulović, levo krilo 7. Đurić, špic 9. Sretenović.
Igrali su još i 13. Purić, 14. Kauzlarić, 15. Nedeljković, 16. Miladinović, 17. Stevan Ostojić.
Utakmica je počela slobodnjakom Čermelja ali njegova lopta ipak prolazi pored stative, a zatim naš golman, Nikola Čukuranović, skida zicer napadaču gostiju, Petroviću...iako kasnije Strelac iz Mislođina nije imao neke takve prilike, Čukuranović je i danas, kao i svaki put kada sam ga gledao, bio vrlo siguran u svojim intervencijama iako je već duže vreme samo rezerva Gočmancu...
Sa druge strane, naši napadači su, svaki ponaosob, uspeli ili da petljaju ili da dodaju kada treba šutirati, ili da kada šutiraju ne uspevaju da pogode mrežu gostiju...
A ja sam se prisećao kako je izgledala naša prošla utakmica za kup protiv istog rivala (ali u gostima), gde smo takođe imali neke šanse koje nismo koristili, pa onda time posle utakmicu uveli u jednu sasvim neizvesnu, ali i vrlo uzbudljivu završnicu...
Ipak, naša ,,desetka,, Dejan Gajić u jednom mahu ,,namestio je nišanske sprave,, i udarcem izvan 16erca poslao loptu uz samu stativu tako da golman Roksić nije tu ništa mogao da učini i to je bilo 1:0 za Teleoptik!
Imali smo posle još poneki izgledan napad, ali rezultat se do kraja 1.pol. nije menjao...
U drugom poluvremenu, napadi (ali i promašaji) Teleoptika će se nastaviti, a osim napadača, jednom je solidno ,,pripalio,, i bek Kekić, ali - ipak nije pogodio...
Simpatični gosti su se pokazali i prikazali kao ekipa koja želi da igra fudbal, da se nadigrava i, zaista, dosta fudbalskog ,,šmeka,, se videlo u njihovim lucidnim pasovima kojima su želeli da što pre ,,izbace,, svoje napadače u šansu...
...ali je prvo kvalitet, a zatim i mladost i fizička sprema Optičara odnela prevagu u našu korist, tako da:
Prvo je Uroš Đurić ,,iz vazduha,, učinio ono što nije uspeo ,,po zemlji,, - na odličan centaršut Bojata lepo je skočio i glavom onako ,,fudbalski,, loptu poslao u zemlju odakle je ona odskočila u mrežu Strelca i to je bilo 2:0...
...a ubrzo ponovo tresemo mrežu gostiju, mada je naš treći gol izazvao i neke nedoumice - Stojanović je loptu poslao ka mreži ili ka Raduloviću koji je tu loptu ćušnuo...pa su gosti reklamirali ofsajd a mi na tribinama imali nedoumicu da li je lopta možda već prešla gol-liniju kada ju je Radulović taknuo ili ne...sve u svemu, sudija Ivan Gospavić je gol priznao, a posle utakmice mi je Uroš Stojanović rekao da je golgeter ipak bio Nikša Radulović.
Nikša ubrzo postiže još jedan gol i to je već bilo 4:0 za Teleoptik.
Međutim, osim lepe igre, momci iz Teleoptika imponovali su i svojim ponašanjem - svesni da su kvalitetniji od protivnika, ali i poštujući ga, NIJEDAN gol danas nisu nešto preterano slavili, nego bi se vrlo brzo samo povukli na svoju polovinu da protivnik može da krene sa centra...
...a ja se mislio, pa dobro, deco, lepo je što ste tako vaspitani, ali gol je gol, pa ma kome da ga daješ, nasmejte se bar malo!
Mislođinci su sve više fizički ,,padali,, i Teleoptik je iz kontranapada STALNO ulazio u prilike za još neki gol...ali je te prilike i propuštao...
Najizgledniju je imao Stevan Ostojić, ali kako ni on nije uspeo da, neometan, i iz prilične blizine ,,uturi,, loptu u mrežu, rezultat je, do kraja utakmice, ostao nepromenjen...