Vrlo dobar rezultat u prvoj Teleoptikovoj utakmici, a igra...na mahove i uz oscilacije...ali, s obzirom na pobedu od 4:0, koju je ostvario ovaj skoro potpuno nov tim, naše čestitke svakako moraju da prevagnu nad kritikama...
Meni je ova utakmica najviše poslužila tome da skapiram ko od naših novih igrača igra koju poziciju, i da steknem neki prvi utisak o njima, ali, naravno...posle prvog, biće vremena i za neki drugi, treći, četvrti...i tako redom...
Br.1 bio je golman Marko Stailković (1997.)
Desni bek, br.2, Lazar Stojanović (2005.)
Levi bek, br.16, Stefan Petrović (2008.)
br.15 je štoper Nikola Popović (2006.)
br.28 štoper i kapiten Vojislav Stanković (1987.)
Zadnji vezni, br.14, vižljasti i štkljasti Dušan Makević (2007.)
Onako, starinski rečeno, desna polutka, broj 8, Dimitrije Janković (2006.)
I, leva polutka, br. 22, Duško Janačković (2008.)
Desno krilo, br.10, Matija Ninić (2006.)
Levo krilo, br. 7, Eldin Bajramović (2007.)
Centarfor, br.23, Marko Lekić (2003.)
Početak je bio veoma dobar, dečaci su igrali brzo i poletno, ređale su se kombinacije, Janačković je, govorom tela, pokazivao da želi da bude gazda i glavni na terenu, Bajramović bio željan lopte i igre, a upravo on je imao i najbolju šansu - lopta mu je ,,na drugoj,, padala pravo na glavu, ali - nije dao gol.
Najbolja šansa za Prvu iskru, bila je ona kada je njihova ,,desetka,, Lukić bio 1na1 sa našim golmanom, ali...ovaj drugi je iz te situacije ipak izašao kao pobednik...
Onda mi ,,tresemo mrežu,, - ali sudija Vasić poništava gol, uz proteste naše ekipe...
Sve u svemu...krenuli smo baš dobro, ali smo, ubrzo, tokom prvog poluvremena baš ,,pali,,...
I početak drugog poluvremena ničim nije pokazivao naše najave da ćemo ,,juriti,, ulazak u viši rang, naprotiv, Prva iskra je više napadala, imala loptu više u nogama...
U jednoj situaciji i igrači i navijači domaćih tražili su penal, ali...sudija ga nije svirao...
I, ne mogu reći da se oni nisu trudili i dalje, imali su i jednu prečku (a mi jednu stativu), ali...nekako su više ,,obigravali kao kiša oko Kragujevca,, sa loptom oko našeg gola, nego što su ka njemu šutirali...
A onda dolazi na red, jedno od najopasnijih oružja u fudbalu - prekid.
Ako igra i nije baš nešto - prekid je uvek šansa da se da (ili primi) gol...
Pošto me FK Partizan često baš nervira kako loše brani prekid, obratio sam pažnju kako je to, kada se brani neko drugi, i, dok je lopta letela, Voja Stanković je imao pravu rvačku borbu sa odbranom domaćih, u kojoj je, ipak, on oboren na zemlju. Odmah sam pomislio kako bi neka VAR soba (da ona u Trećoj ligi uopšte postoji), MORALA da pozove glavnog sudiju da na TV-u pogleda ovu situaciju, ako je već on sam nije video (a nije), i, ako već nije dosudio penal (a nije).
Međutim, baš taj rvački ,,krkljanac,, u sredini 16m, kao da je oslobodio prostor da lopta neometano stigne do našeg igrača Popovića, koji je glavom smešta u mrežu - 1:0 za nas!
Od tog trenutka igra Prve iskre kao da se ,,raspala,, - bilo je, doduše, na utakmici grešaka i predaje lopte protivniku u opsanim zonama na obe strane, ali, smo samo mi uspeli da naše prilike pretvaramo u golove.
U jednoj šansi, naše krilo, Ninić, koji je, meni danas izgledao malo usporeno i ne baš trkački raspoložen, loptu prosto ,,zakucava,, u mrežu, i to direktno iznad glave golmana, za vrlo efektnih - 2:0!
Onda na red dolazi pripadnik fudbalske porodice Iliev, mladi Leon, koji bez problema loptu pakuje u gol - 3:0...
Zatim ponovo ,,netrkački i usporeni,, Ninić pravi jedan krucijalan potez, buši levi bok Baričana i nesebično loptom služi pripadnika fudbalske porodice Šćepović, iskusnog Marka, koji takvo dodavanje prosto mora da pretvori u gol - 4:0, i, zaista, vrlo, vrlo, ubedljiva pobeda Teleoptika na startu sezone.
No, start je start, a prvenstvo je dugo...ovu utakmicu možemo odmah da arhiviramo, i da poradimo na onome što danas i nije bilo baš tako sjajno kao što rezultat jeste...
