Miholjsko leto i Zvezdarska šuma, žestoka fudbalska predstava i poraz Teleoptika od 2:1, koji nam je još jednom pokazao vrline i mane naše fudbalske škole...
Kao i obično u ovom rangu takmičenja, a i na ovom terenu, domaćin je na početku otresitiji i ofanzivniji, a gost izložen uvredama navijača. Tek posle 17 minuta igre Arambašić dolazi u priliku da bar pokuša da šutira glavom, a minut kasnije i Lakčević nogom ka golu domaćina, ali to nije bilo opasno po Zvezdaru.
Inače, Lakčević je tada već bio zamenio mesto sa Kneževićem i otišao na levo krilo (a Knežević na desno), što je očigledno bila dobra odluka trenera Duljaja, jer u 22.-om minutu utakmice Filip Čermelj sa pola terena šalje fantastičan pas ka Lakčeviću koji je siguran realizator i to je bilo 1:0 za Teleoptik!
Malo kasnije i Sava Arambašić šutira ka golu Zvezdare, ali ubrzo domaćin dolazi do izjednačenja: u 31.-om minutu utakmice, centaršut iz slobodnog udarca putuje u naš šesnaesterac gde najbolje skače Nikola Sarić i glavom loptu šalje u našu mrežu...1:1...
...a ja i dalje čeznem za onim starim dobrim romantičnim fudbalskim vremenima, kada su golmani bili gospodari šesnaesterca i ljudine koje bi na takav neki centaršut izletali da pokupe loptu, razbivši usput celu protivničku navalu i raznevši bar pola sopstvene odbrane, tako da kad sledeći put drekne JAAAA, i krene da loptu upeca k'o krušku, nikome više ne padne na pamet da se nađe blizu njega (da ne bi dobio đon, koleno ili pesnicu u odgovarajući deo tela).
Nije ovo neka oštra kritika našem mladom golmanu Gočmancu, nego celoj toj nakaradnoj filozofiji modernog fudbala koji se plaši rizika.
Pa zato onda prima ovakve nerizične golove.
Posle izjednačenja, Zvezdara još silovitije napada, ali opet slede uzbuđenja pred njihovim golom...
U 38.-om minutu u 16m domaćih dolazi do žestokog okršaja Kneževića i jednog fudbalera Zvezdare i očigledno je bilo da tu nekog faula mora biti...ali sudija Denis Aćimović u nedoumici šta da svira, zaključuje da je najbolje da ne svira ništa...u 40.-om minutu utakmice Arambašić žestokim udarcem trese prečku, ali...gola nema...
U drugom poluvremenu Lakčević se vraća na desnu stranu, Knežević na levu, oba tima napadaju, ali ritam utakmice postepeno ipak počinje da pada...
Pravo vreme da kažem koju o vrlinama i manama naše ekipe (ili škole) - očigledno ih tamo uče da misle na fudbal, igraju fudbal, da imaju tehniku, kretanja, misao...što je svakako vrlina, ali...fudbal nije samo to...fudbal je i gostujući ,,vruć,, teren gde se igra pod pritiskom, gde je i sudija pod pritiskom, gde će rival ili da ti uzme loptu ili da te faulira, ili udari...e...tu onda dolazimo i do mane naše ,,dece,, koja onda ne znaju kako da pobede i pod takvim uslovima! Ili pod takvom vrstom ,,pritiska,,.
Knežević je recimo faulirao jednog domaćeg igrača, i kada je ovaj već padao, još ga (i to potpuno bespotrebno!) gurnuo rukama, sudija je zaustavio igru, ali se Milićević iz Zvezdare zaista brutalno zaleteo na Kneževića pokušavajući da ga ,,nauči pameti,, - a epilog svega bio je žuti karton za obojicu...Inače jako puno ,,žutih,, podelio je sudija na obe strane (čak i dva našoj klupi), ali i propustio da da još neki, kao recimo kada je naš Stanković grubo udaren sa leđa...
U 32.-om minutu drugog poluvremena povređenog Dukića menja Janković, a minut kasnije već pravi penal...doduše, ja na stadionu Zvezdare nisam imao ,,ponovljeni snimak,, da izbliza i usporeno još jednom pogledam situaciju, ali se fudbaler domaćih svakako teatralno (uz jauk) bacio na zemlju prilikom tog duela, a svi ostali jurnuli na sudiju da mu pomognu da donese odluku!
Ali je ta odluka izazvala i revolt igrača Teleoptika, stvorila se velika gužva, dolazi do koškanja, jedan igrač Zvezdare je na zemlji a Lakčević dobija crveni karton.
Posle 4 minuta konačno se izvodi jedanaesterac za Zvezdaru i Filip Đorđević sigurno trese našu mrežu - 2:1.
Sa igračem manje Teleoptik pokušava nešto, ali ne postiže ništa, doduše i Grbović iz Zvezdare ubrzo dobija crveni karton pa smo onda brojčano izjednačeni. Iako je bilo dosta prekida tokom drugog poluvremena (napisao sam vam da je 4 minuta trajala samo frka oko penala), sudija odlučuje da utakmicu produži za 5 minuta i mi je gubimo...
Zvezdara je sada druga na tabeli sa 22 boda (jednim manje od vodećeg Torlaka), a Teleoptik osmi sa 14...
Ipak, ko je juče bio na utakmici video je utakmicu dva fudbalski prilično ravnopravna protivnika, samo što je domaćin izašao, igrao i pritiskao (i protivnika i sudiju), sa obavezom da ovo MORA da se dobije, a Teleoptik je igrao, pa...kako se snađe...
Ali ni jednom jedinom rečju ne želim da umanjim pobedu Zvezdare, niti da tražim neko opravdanje deci iz Teleoptika za njihov poraz. Dobićeš udarac, dobićeš uvredu, sudija će biti pod pritiskom - ali TO je fudbal - izvoli, pobedi. Ako možeš, ako si u stanju. Ako nisi bio ovaj put, spremaj se onda još jače za neki sledeći!
Previše često gubimo baš na ovom vrućem zvezdarskom terenu i to mi se baš i ne sviđa...
A ovoga puta ćete se bar konačno malo odmoriti od fotografija mog Nikona sa terena Treće lige, jer sam posle Teleoptikove utakmice išao na Partizanovu, a na JNA ne dozvoljavaju da oružje kao što je to Nikon uneseš na tribinu. Isto glupo pravilo važi i za Arenu.
Evo i izveštaja Sportskog žurnala o jučerašnjoj utakmici Zvezdara - Teleoptik: