Omladinski stadion na Karaburmi starijima (i još starijima) probudiće raznorazna sećanja, na neke igrače, utakmice, događaje...
Nešto od onoga što mi se svakako duboko ,,urezalo,, je - prvo onaj letnji dan kada je OFK Beograd upravo na ovoj ,,lokaciji,, uspešno odoleo strašnom Hajduku iz Splita i time omogućio našem Partizanu da, posle 11 sušnih godina, osvoji titulu u Ljubljani...a drugo, onaj sunčani dan kada se Partizan jedini put u svojoj istoriji borio da ne ispadne iz lige i bio baš ovde poražen od OFK-a, na čijem je golu tada blistao (kao nikad u životu) jedan prijatelj moje porodice, inače Partizanovo dete...ali...
Otom-potom, ispričaću vam to jednom na nekoj nostalgičnoj temi, a Omladinskom Fudbalskom Klubu Beograd se zahvaljujem što mi je omogućio da danas ,,prošetam,, onuda kuda su koračali i igrali veliki asovi OFK-a, ali i Partizana, Slobodan Santrač, Petar Borota i mnogi, mnogi drugi...
Danas su ipak neka druga vremena, OFK je sada daleko od najvišeg fudbalskog ranga države, a ni država nije baš ista kao ona pre, Omladinski stadion se lagano urušava, a na njemu igraju ,,neki novi klinci,, - najbolje što umeju i mogu, što je za poštovanje...
Ovoga puta i ovoga dana, igrali su OFK Beograd i naš Teleoptik, koji je, golom Đurkovića ,,odneo,, pobedu od 1:0...
,,Optičari,, su igrali u sastavu: Slavković, Krstić, Ćorković, Nikolčić, Subotić, Đurković, Dragić, Minić, Stanojlović, Blagojević, Marković. Igrali su još i: Stakić, Marinković, Todorović, Jeftić.
Presudan momenat desio se tu negde oko 17.og-18.og minuta utakmice, kada je Teleoptik dao gol ,,iz prekida,, - na nabačenu loptu naišao je ,,buket,, igrača oba tima, video sam da je ,,kači,, Vido Marković, ali je pravo čudo kako je i kuda ona posle toga uspela da prođe do našeg štopera Đurkovića koji ju je ,,sašio samo tako,, to jest poslao u mrežu OFK-a...
Domaćin je pokušavao da izjednači, ali ipak nije uspevao da stvori neke 100%-tne prilike, ali zato naš bek Ćorković pogađa stativu, a štoper Đurković umalo da da i svoj drugi gol na utakmici, ali traljavo zahvata loptu i ona ne ide u mrežu nego do jednog našeg igrača koji se nalazi u ofsajdu...
U drugom poluvremenu OFK pokušava da žešće pritisne naš tim, stvaraju se gužve pred našim golom, lepu priliku propušta Milić, nešto kasnije imaće je i Babović...
Teleoptik uzvraća šutem Minića koji odlazi preko prečke...
...ima se puno prostora za ,,kontre,, - Stanojlović jednom beži po desnom krilu i ,,zavrće,, za Dragića, ali on ne uspeva da zahvati loptu kako treba...
...a samo dva minuta kasnije i Stanojlović radi nešto slično - iz izgledne prilike ne uspeva da loptu udari tako da ona uđe u mrežu...
...gol kao da ,,visi u vazduhu,, kao i pitanje koji će od timova pre biti kažnjen, OFK zato što nam ostavlja prostora za ,,kontre,, ili Teleoptik zato što ,,maši,, šanse da ovu utakmicu konačno reši drugim golom...ali kada je i Dragićeva lopta ,,fijuknula,, pored stative umesto da uđe u mrežu, onda nam se već učinilo da je još neki gol na ovaj utakmici - prosto nemoguće dati..
Ali onda i OFK jednu loptu koju su naša odbrana i golman mogli da ,,brane,, samo pogledom šalje...ipak pored gola, i...
I ostalo je samo da Nađ izmenama ,,menja ritam,, utakmice i privede je kraju - pobedom...
Teleoptik ne pobeđuje uvek, ali uglavnom pobeđuje. Igra tamo ima ,,i glavu i rep,, i zna se šta ko treba da radi, i na kojoj poziciji. Svi igrači u stanju su da trče onoliko koliko vremena provode na terenu. Borba se podrazumeva. I gledavši ove momke, nemoguće je a da ne pomislimo i na Partizan...koliko god da je on u višem rangu i ima teže zadatke i više ciljeve, opet...kako se ne zapitati zašto je jedan Teleoptik (naravno za fudbalski rang u kome je, dakle tek treći u državi, ali ipak) trenutno više i uspešnije ,,skockan,, nego jedan Partizan?!