НулаТринаест
Grobar
Pa tek posle su se jedini pravi Srbi doselili masovno u Beograd. A ovi što su na stadionu, oni su morali da idu, vojska ih sve naterala.A ja mislio da niko u BG nije navijao za Partizan![]()
Nekoliko desetina hiljada ljudi prati i podržava naš rad. Zaprati nas na socijalnim mrežama za najnovije informacije o Partizanu ili se pridruži hiljadama članova u diskusijama na našem Forumu
Važno: Registracije za nove članove su trenutno zatvorene. Ukoliko svejedno želite da nam se pridružite, pošaljite E-mail Uredništvu koje će Vas uputiti u proceduru. Kontak informacije možete pronaći na partizan.net
Pa tek posle su se jedini pravi Srbi doselili masovno u Beograd. A ovi što su na stadionu, oni su morali da idu, vojska ih sve naterala.A ja mislio da niko u BG nije navijao za Partizan![]()
Gladna, bosa i obucena u kozne mantileS' druge strane, masa omladine Bgda, gladna i bosa

Bio na jugu desno do istoka. Bilo nas manje, radni dan. Ja sa tadasnjom devojkom. Pravo sa posla. Kad ga je Vokri stavio ciganki ja grlim nju, neke nase grobare oko mene, ljubim ih, a ne poznajemo se, ona u cudu. Posle me pitala koga vise volim, nju ili Partizan. Veliko hvala za snimak i emocije.
Na današnji dan, Vokri za 1/2 finale kupa!
Ako procita ovo ili joj neko dojavi, voleo bih da se javi. Izvnite na duplom. Makar da joj cujem glas.![]()
Jesi l joj slag'o?Bio na jugu desno do istoka. Bilo nas manje, radni dan. Ja sa tadasnjom devojkom. Pravo sa posla. Kad ga je Vokri stavio ciganki ja grlim nju, neke nase grobare oko mene, ljubim ih, a ne poznajemo se, ona u cudu. Posle me pitala koga vise volim, nju ili Partizan. Veliko hvala za snimak i emocije.
Naravno.Jesi l joj slag'o?

Prvo sjećanje na fudbal i fudbalske strasti kao da je odredilo karijeru Branislava Đukanovića. Sjeća se, kako kaže - kao da je bilo juče - događaja iz 1969. godine.
- Bio je tačno 2. mart, imao sam 10 godina, gostovao je Partizan u Kupu SFRJ. Pun stadion. Poveli smo 1:0, Rade Šaković je dao gol, a Partizan dobio 3:2, golom Ilije Katića u 105. minutu. Sjećam se da su navijači Partizana iz tadašnjeg Titograda okupirali hotel Crna Gora - bukvalno nisu dali igračima da uđu unutra, da bi ih vidjeli, dodirnuli... Kao dječaku, bilo mi je to interesantno, našao sam se i ja u gužvi ispred ulaza. Čovjeka koji je dočekivao goste hotela zvali smo De Gol, zbog uniforme i kape, ali ni on nije mogao da zaustavi masu. Ne bi mogao ni “pravi” De Gol. Izašlo je obezbjeđenje, počelo je guranje, dobio sam i udarac, slučajno...”, priča, više od pet decenija kasnije, dugogodišnji golman Budućnosti.
