Uh! Podsetio si me na taj derbi kada smo svi mi Partizanovci i to još ko zna koliko vremena unapred jedva čekali da igrači istrče na teren pa da gledamo kako Milko ,,voza,, sopstvenog brata...
Međutim, dobro se sećam da su se njih dvojica maltene izbegavali po terenu, na Milka je uvek nekako išao neki drugi fudbaler, a Milko, kao poznata lenja buba u defanzivi, sigurno nije ni pokušao da ikako pojuri Boška...
Svakako uzbudljiv derbi i naša ogromna radost zbog pobede...kao i mali žal, što ih ne napunismo još i više...
Nego...ajd još malo o prošlosti...ja pomenuh negde kako je naš sadašnji trener Stanojević bio baš loš fudbaler Partizana i da ga je verovatno kod nas iz OFKa doveo (iz ko zna kakvih svojih razloga) onaj dobri čovek Miodrag Ješić, kada je prelazio kod nas kao trener...pa mi je onda neko negde napomenuo kako Stanoje nije bio baš toliko loš, a i da je prethodno prošao našu fudbalsku ,,školu,,...
Ma o.k. to što je prošao ,,školu,, manje-više, hiljade ih je takvih, ali ne dospeju svi do prvog tima, a ja sam sve to ionako samo malo da ,,oživim,, diskusiju na Forumu, a i da proverim ima li još koga da se seća nekih starijih vremena...kada su Partizanovci još uvek držali do kvaliteta, estetike i ,,umjetničkog dojma,, pa im je bilo vrlo nelagodno da u našem dresu vide igrača koji tim pojmovima nikako ne odgovara...
Nisi Mijat, Ćira ili Sale, nisi Kežman, ni Nađ, Duljaj ili Bajro, nisi Trifunović-Stojković-Hatunić, pa čak ni bar Trobok, nisi Đole Tomić (ajd makar Ivan), pa ni Jokan ni Katanec, a kamoli Vokri i MIlko...pa šta si onda i otkud da igraš u Partizanu?
Eh...Grobari i sad pokušavaju da ,,drže neki kriterijum,, bar u nekoj, kolkoj-tolikoj meri, mada su sada SVI kriterijumi poprilično spušteni, ali su zato sredstva kojima Grobari preživljavaju to ,,spuštanje,, podignuta na viši (količinski) nivo...alkoholi, opijati, barbiturati, psihoze, neuroze...
Elem, da zaronimo još malo dublje u prošlost, seća li se još neko početaka pomenutog dobričine i ljudine Miodraga Ješića u prvom timu Partizana?
Po meni to je bilo ovako: jak sirov mlad momak, koji je počinjao na beku, pa ako nešto upropasti, bar je tu iza štoper da popravlja šta se popraviti može...
Ješa je bio stalno na ivici kartona, a ivicu faula bi vrlo brzo i poprilično oštro (grubo) prešao, pa bi prvi žuti usledio koliko odmah, te smo posle celu utakmicu strepeli da ne dobije i onaj drugi...u sećanju mi je, da je, bar na ponekoj utakmici, naš bekovski par bio Ješić - Mašić, gde se ni taj Mašić nije baš bitno (ni kvalititativno) razlikovao od Ješića, niti bap mnogo ,,proslavljao,, - te smo se hvatali za glavu sa kojeg god boka da nas ,,neprijatelj,, napadne...
Na svu sreću, Partizan je uvek igrao ofanzivno, pa je većim delom utakmice lopta ipak bila tamo kod njihovog gola, a ne kod našeg...
Ali, kad je Ješić u pitanju, ima tu ne samo jedno veliko ALI, nego i više njih...ovoga puta ćemo samo o onom ,,terenskom,, ALI...
On je pravi primer igrača koji je snagom, radom, trudom, vrednoćom, upornošću, postao mnogo više od onoga što je bio na početku - sve ono što nije znao, vremenom je naučio, a ono što je znao, usavršio je...
I onda smo imali zadovoljstvo da gledamo kako, doduše postepeno, ali stalno Ješić napreduje, te od tog neukog, sirovog, ali i jakog i oštrog beka postaje half koji kasnije već ume da solidno vlada loptom, pa onda još malo kasnije i da se pridodaje napadu, pa i da pokaže da ima razoran šut...kako postaje dobar ,,klupski,, igrač koji učestvuje i u rešavanju nekih istorijskih utakmica, te na kraju krajeva, sasvim zasluženo igra i neke utakmice za reprezentaciju Jugoslavije!
Kada je otišao iz Partizana, svi smo pomislili, što baš sad, kada je naučio sve što je mogao...
U svojoj ,,turskoj,, karijeri tamo postaje imperator, sultan, car...a na zalasku karijere dolazi u Partizan da bude kapiten i proživi (i preživi) još koji večiti derbi, svađajući se sa sudijom oko ,,navlačenja,, za ,,cigane,,...
Znate i sami svašta mu se u životu dešavalo, ali svašta je u životu i dokazao i pokazao, da ovoga puta završimo ,,priču,, samo sa fudbalskom karijerom - za neprekidnu upornost i napredovanje od skromnog ka velikom dometu - SVAKA MU ČAST!