Veoma je bitan taj momenat, da kažem, javne pohvale, iskazivanja poverenja i pojedincu i kolektivu. Grdno se mi varamo ako mislimo da je štabu lako održati visok nivo voljnog momenta. Savo veruje i ja mu verujem u ovo što priča, verujem u njihov kvalitet. E tu nastaje problem, da se ne lažemo, veoma veliki broj fudbalera budu klasični čobani, agrarni mentalitet pod uticajem novca, poroka i svih drugih izazova prestonice, te onda svi ti izazovi bukvalno samelju taj kvalitet i čovek postane prosek, jer nije bio dovoljno jak da postane suvi profesionalac.
Nikad neću zaboraviti jedan Totijev intervju gde kaže, parafraziram, da ne može prežaliti da u svom gradu, zbog posvećenosti fudbalu i slavi, ne može da priušti sebi da mirno sedne u restoran u centru Rima i ruča sa porodicom.
I onda, neki naš livadar kog npr dovodimo iz tu nekog polu kluba, iz neke polu sredine, i platimo ga par stotina hiljada, i platimo mu godišnje par desetina hiljada, i damo odlične uslove na "radnom mestu" i vodimo ga na pripreme u sjajnim uslovima, i njemu budu teške noge i u prvom kolu nešto mrsi muda. Pa jebale te takve noge, idi igraj šah, šta tražiš na stadionu.