Partizan.net - Forum navijača Partizana

Dobrodošli na najveći i najstariji Forum Navijača Partizana!

Nekoliko desetina hiljada ljudi prati i podržava naš rad. Zaprati nas na socijalnim mrežama za najnovije informacije o Partizanu ili se pridruži hiljadama članova u diskusijama na našem Forumu

Važno: Registracije za nove članove su trenutno zatvorene. Ukoliko svejedno želite da nam se pridružite, pošaljite E-mail Uredništvu koje će Vas uputiti u proceduru. Kontak informacije možete pronaći na partizan.net

Napred Partizan!

Uprava i marketing


Ja mogu da razumem da neko misli ovako ko nije iz Srbije, ali sa svim sto se desilo oko nas i kako se desilo treba biti izuzetno obazriv.

Opet cu pomenuti Solaka, on je ponudio BC Partnersu 3 puta vise novca od ulozenog da otkupi United Media, odbili su. Oni su imali vecinski udeo, valjda 60%, on 40%. Prodali su Alpacu bez njegove dozvole a imao je pravo veta na odluku. Trenutno se sude i za to i za 250 miliona. Pritom, ko zna koliko novca je Alpac dobio od zvale i kojim kanalima da ugasi te iste medije. Posto je to investicioni fond, zvalavi je opusteno mogao preko svojih firmi da upuca 100 miliona u njega uz usmeni dogovor da se N1 i Nova ugase. Tako se radi biznis u kapitalizmu. Demokratija i institucije su jedino sto stoji izmedju prirodne teznje kapitalizma ka feudalizmu i normalnog sistema sa pravilima. Ako nemas institucije, dobijes zvalavog.

Dakle, ako neko ima losu nameru, ne mozes da otkupis nazad. Mozes samo da gledas. Ja zato i insistiram da ako se ikada bilo sta bude privatizovalo, da se ima ime i prezime vlasnika. A jedina ispravna stvar bi bila model Barse.

I ono najbitnije, da smo bili privatno vlasnistvo sve ovo vreme, sta bi bilo drugacije? Ne bi nas drkao zvala, ponasao bi se lepo? Ne bi namestao titulu ciganima? Ne bi im svirali penale van 16? Ne bi igrali sklanjalice?

Da smo bili privatno vlasnistvo, vlasnik bi odlucio, sasvim racionalno, da je jeftinije ugasiti nas kao propalu investiciju i rasprodati sta se moze rasprodati, izvaditi novac, nego nastaviti u takmicenjima u kojima nema smisla igrati. I ne bi postojao mehanizam da ga zaustavi. Ovo bi vec bio forum davno ugasenog kluba.


@Samuraj
Klub je udruzenje gradjana, on je nas svakako, nema se od koga otkupiti. Klub je nas, ne drzavni. Potrebna je izmena statuta u vidu toga da se siroko clanstvo ukljuci u upravljanje kao sto je uradjeno u Barseloni. A pre svega toga da se konacno opismeni finansijski ovaj narod, jer ako se to ne desi, "čaba" smo krecili.
 
Misliš da vrijedi više dvodecenijski gubitas sa 30 miliona evra dugova i nikakvim stabilnim prihodima?

Ili misliš da je skupo 🤣

@zive

@Mandragor Decenijama vidim da je svačiji samo ne nas u praksi. I dobro bi bilo da se definiše ko smo to mi, podržavam ideju za Barsa uredjenje
 
Последња измена:
Naravno da treba biti skeptičan.
Čovjek nije pametan šta je najbolje rješenje.
To da navijači imaju mogućnost da biraju rukovodstvo mi se najmanje sviđa.
Evo ovdje u Hrvatskoj najbolji primjer je Hajduk koji je taoc sopstvenih navijača i njihovog (ne)znanja.
Ti investicioni fondovi i privatizacije , ovo je brdoviti Balkan , to je mač sa dvije oštrice.
Možeš dobiti nekog kao što je vlasnik Celja i to bude super , ali možeš dobiti nekog kao što su na primjer vlasnici Maribora ili Sarajeva , ili još gore nekog kao sadašnji mađarsko turski tandem u Vardaru koji je klasično pranje para i neće drugo trajati dok ne zapale.
Naravno , sadašnje stanje je katastrofa i potrebna je promjena modela ali prvo treba dobro sjestii i razmisliti šta i kako.
 
U trenutnoj organizacionoj strukturi sportskih društava njihova privatizacija je potpuno nemoguća.
Veliki put treba da se predje do toga.
 
Naravno da treba biti skeptičan.
Čovjek nije pametan šta je najbolje rješenje.
To da navijači imaju mogućnost da biraju rukovodstvo mi se najmanje sviđa.
Evo ovdje u Hrvatskoj najbolji primjer je Hajduk koji je taoc sopstvenih navijača i njihovog (ne)znanja.
Ti investicioni fondovi i privatizacije , ovo je brdoviti Balkan , to je mač sa dvije oštrice.
Možeš dobiti nekog kao što je vlasnik Celja i to bude super , ali možeš dobiti nekog kao što su na primjer vlasnici Maribora ili Sarajeva , ili još gore nekog kao sadašnji mađarsko turski tandem u Vardaru koji je klasično pranje para i neće drugo trajati dok ne zapale.
Naravno , sadašnje stanje je katastrofa i potrebna je promjena modela ali prvo treba dobro sjestii i razmisliti šta i kako.
Šta se dešava sa Hajdukom? Daj malo detalja kako je klub taoc?
 
U trenutnoj organizacionoj strukturi sportskih društava njihova privatizacija je potpuno nemoguća.
Veliki put treba da se predje do toga.
Nije tacno , postoji zakon , nije bilo samo politicke volje. Sad to nece biti pitanje izbora i volje nego nuzde , jer vise nece biti drzavne sise ni direktno ni indirektno trazenjem sponzora.
A "udruzeni gradjani" kako Rasim i Danko , tako i ovi pre njih sigurno za to nisu sposobni.
Cus "udruzenje gradjana " ja se ni sa kim nisam udruzivao , pravilniji bi naziv bio udruzeni zlocinacki poduhvat.
 
Zakon postoji,ali klubovi moraju biti reorganizovani tako da se za svaki zna tacno kojom svojinom raspolaze da bi iko pomislio da ga kupi. U ovom sistemu sportskih drustava gde postoje podeljena i udruzena vlasnistva nad svojinom nema tog ludaka koji bi pomislio na kupovinu.

Na to sam ciljao.
 
Naravno , nece se to desiti bukvalno sutra , ali nije to nikakav problem , da je problem nikad se nista ne bi privatizovalo , cak i kod nas imas privatnih klubova a "udruzenja gradjana " nemas nigde u Evropi
 
Šta se dešava sa Hajdukom? Daj malo detalja kako je klub taoc?
Od 2011. je kod njih ovaj model , bez titule , bez Evrope (do jesenas) , dva kupa su sve što su osvojili za taj period.
U međuvremenu su postali treći klub u zemlji , iza Dinama i Rijeke.
Gomila trenera i rukovodoćeg kadra izrotirano , gomila para potrošena , sve bez plana i programa sa jednim jedinim ciljem da se instant dođe do rezultata , izbušeni svi koji su pokušali da modernizuju klub i dovedu ga u red.
I da pardoks bude veći , trenutni predsjednik koji je djelovao (dobro , djeluje i sad) kao debil je prvi koji je krenuo da stane na kraj navijačima , stao iza trenera iako su navijačili htjeli da linčuju sve u klubu jer se trener usudio da Livaju posadi na klupu i da ga ne gleda kao svetu kravu.
Sad su ušli u Evropu i djeluje kao najozbiljniji kandidat da konačno uzmu titulu pa su se navijači ućutali , ali znajući kako ođe stvari funkcionišu , vidjećemo do kad će trajati ova idila.
E da , jedan od razloga zašto je Hajduk trenutno najozbiljniji kandidat za titulu je između ostalog to što Dinamo trenutno izgleda kao bez kompasa i upravljačka struktura već duže vremena donosi vrlo upitne što ih je prije dvije godine koštalo titule.
I gle čuda i Dinamo je prešao prije neku godinu na model da navijači biraju rukovodstvo.
 
Kakva privatizacija ljudi? O čemu vi pričate? Privatizacija u fudbalu kod nas. Mora još mnogo vode da poteče Dunavom da bi Srbija bila spremna za pravilno restruktuiranje javnih preduzeća, a kamoli sportskih klubova. Nije to puc puc prstima i eto sad smo privatni klub u vlasništvu nekog velikog navijača Partizana. U ovom trenutku u Srbiji možda postoji 2-3 čovjeka koji navijaju za Partizan i mogu da ulože par miliona u njega. Ali da ga kupe, pa to može samo neki milijarder ili vlasnik drugog kluba kojem bi Partizan služio za razvoj igrača.
AD i slične forme, ne zamajavajte se. To bi bila igrarija slična prodaji preduzeća od strane G17+ eksperata. Pogledajte na šta liči Belex ili ti Beogradska Berza. Vjerovatnoća preživljavanja 0,1%. Da bi sportski klubovi postali normalna kapitalistička priča, mi treba da imamo normalno kapitalističko društvo. A ovdje je 2012. uletjela ekipa iz nove vlasti i pootimala sve što je iole vrijedjelo na tržištu. Prije njih 2000. isto.
Znam, nadamo se da će se to srediti i da će se vratiti kakva takva tržišna utakmica. Ali to je sve u nekim nadanjima, konkretni koraci tek treba da budu napravljeni.
I mi sad odmah skačemo na privatizaciju sportskih klubova. Ne ljudi. Prvo mora da se izađe sa tačnim finansijskim podacima. Svih klubova. Izvori finansiranja, vlasnička struktura. To je ogroman posao. Onda mora da se ispita regularnost takmičenja, sudijska organizacija, namještanje utakmica. Da ne pričam o ugovorima sa igračima i sponzorima. I kad se to završi, još nismo ni na početku.

Do tad, uprava mora da grebe i nogama i rukama ne bi li našla neke sponzore. Navijači treba da shvate da Srbija nije Engleska ili Španija, a čak i tamo vidimo ozbiljne malverzacije. Treba da budemo spremni da damo Partizanu mnogo više od onih ljudi koji su posle izbora išli i i dalje idu da čiste okolinu. A mi trenutno nismo u prosjeku spremni ni da ispratimo rezultate, a kamoli da dajemo novac za FK i da organizujemo akcije za uljepšavanje i djelimično renoviranje stadiona.

Mene ova rasprava podsjeća na program liste Evropski Savez za izbore. Ovdje nestala osnovna građanska prava, a oni pričaju o članstvu u EU kao da je to tu, nadohvat ruke.

Prvo Partizan mora da se sredi i da ima dovoljno nas uz sebe, pa onda možemo o privatizaciji da pričamo. Uređen klub ili državu ili firmu svako hoće da kupi, primi u svoje redove. Raspad sistema pod svoje uzimaju samo špekulanti, kriminalci ili mazohisti. Grobari jesu mazohisti u navijačkom smislu, ali u finansijskom su mnogo više siromasi.

Mi treba da pričamo o načinima na koje možemo dovesti na stadion ili motivisati ljude da se zainteresuju za Partizan. Za to nam ne treba ništa specijalno, osim nade u bolje sjutra. Sad toga imamo dosta u društvu. Možda bi čak moderatori ili ekipa sa ovog foruma mogla da traži sastanak sa Dankom da vidimo šta je potrebno i kako možemo pomoći?
 
Do tad, uprava mora da grebe i nogama i rukama ne bi li našla neke sponzore.
Rasim je bio 30 godina u vlasti a toliko i u Partizanu , pa nije nasao sponzora , nego ce sad kad je qrac na biciklu . a Danko bi mozda mogao da pita Luku Bojovica ali sumnjam da je ovome do toga sad, ima vecih problema.
 
@Mandragor Decenijama vidim da je svačiji samo ne nas u praksi. I dobro bi bilo da se definiše ko smo to mi, podržavam ideju za Barsa uredjenje

To je uglavnom zato sto je ljudima koji ne razumeju finansije lako manipulisati. Mi sad prvi put imamo upravu koja nas ne jebe u zdrav mozak. Do pre godinu dana imali smo coveka koji je vikao vucic dao. Coveka koji je doveo investicioni fond i pokusao nesto sto je NEDOZVOLJENO pravilima finansijskog fer pleja UEFA, i sto je uprava odbila uprkos pritisku. Pa je medijski lincovana zbog prodaje AK zbog prolaska kontrole. Decko je odigrao ukupno oko 90 minuta ove sezone u Holandiji na pozajmici. Dakle, neko ko odbije novac, da klub ne bi bio potencijalno pod kontrolom i ozbiljnim posledicama iste, ne moze da misli lose klubu. Takodje, uprava koja je reagovala na to na nacin na koji je reagovala ima sasvim dovoljno znanja da vodi klub. Radi se posteno, to je sada bitno. Fudbal je profitabilan sport, potrebno je samo malo strpljenja jer se ide u pravom smeru.

Mi sad imamo klovna koji kaze da ce da on i njegova ekipa unesu svoje nepostojece pare u klub, a na drugoj strani advokata koji bi da menja oblik poslovanja, pretpostavljam u AD. I to odmah sada.

Za siru sliku i pristupanje prodaji ili kopiranju modela upravljanja od Barse ili nekih drugih klubova u slicnom polozaju moraju da se dese neke stvari u drzavi prvo. Bitno je srediti institucije pre ostalog, srediti takmicenje i napraviti ga PROFITABILNIM, a potom srediti medije tako da ljudi ne donose odluke na osnovu laznih informacija, pa tek onda pristupiti bilo kom modelu promene upravljanja. Mediji su kljucna stvar jer ako bi se pristupilo modelu clanstva, ljudi moraju da znaju na osnovu cega da donesu odluke. U trenutnoj situaciji menjati oblik vlasnistva bi bilo suludo. Dovelo bi do privatizacije kluba ili od strane ljudi koji bi klub koristili kao i zvala, za kupovinu uticaja i pranje novca, ili ljudi koji bi da samo da peru novac kroz njega. U ligu u kojoj je prosek navijaca na utakmici 200 niko nema realan interes da ulaze, jer tu ni realnih sponzora ni para nema. To je makar moje misljenje.

Sto se Hajduka tice, sistem je drasticno drugaciji od Barselone. Barsa nije AD i i dalje je udruzenje gradjana. Hajduk je vecinski u vlasnistvu grada, manjinski u vlasnistvu navijackog udruzenja. U Barsi se bira oko 4500 delegata (od 120k clanova) koji odlucuju o predsedniku i upravi kluba na skupstini, 80% njih se bira zrebom medju obicnim clanstvom, ostali su 1000 najstarijih clanova kluba i ljudi u klubu u datom trenutku. U Hajduku navijaci biraju nadzorni odbor kroz njihovo udruzenje koje je deonicar u Hajduku.

Ovaj razgovor je zlata vredan. Mnogo moze da se nauci iz nejga. Sansa da nas sada preuzme neko poput Mandarica je ravna nuli.
 
Ne treba izmišljati toplu vodu. Imamo tri primera kako to uspešno funkcionise u Evropi sa SD. Nemačku, Španiju i Grčku.

Naravno ne treba očekivati da smo uspešni kao Bajern, Real, Barselona, Pao, Olimpijakos ... ali trebalo bi neki stručnjaci da vide koji je najbolji za nas
 
Izvinjavam se na dugačkom postu...

Budimo ozbiljni. Mandarić je čovek čije se poslovanje vezivalo za ozbiljne finansijske kontroverze, a kupovinu ne jednog, već čak tri kluba teško je posmatrati kao nekakav univerzalni recept za uspešno upravljanje fudbalskim klubovima. Kada se uz sve to pojave i hapšenja zbog sumnji na finansijske malverzacije, onda poređenje sa nekakvim „uspešnim modelom“ počinje da liči na epizodu Mućki.

Meni je zaista muka od predstavljanja takvih primera kao dokaza da je privatni kapital sam po sebi rešenje. Svi znamo da se iza pojedinih fudbalskih poslovnih poduhvata krije mnogo komplikovanija računica od ljubavi prema fudbalu: pranje novca, poreske gimnastike, razni finansijski aranžmani i trgovina uticajem. Naravno, postoje i drugačiji primeri, poput Bajerna, Bajera ili Juventusa, koji funkcionišu na sasvim drugačijim osnovama. Ali takvih klubova, sa ozbiljno izgrađenim i održivim poslovnim sistemima, zapravo nema mnogo. Slični pokušaji postojali su i kod nas, ali su uglavnom propadali zajedno sa firmama koje su iza njih stajale, često u krajnje sumnjivim okolnostima ekonomske tranzicije.

Možemo da pričamo i o Lesteru, klubu koji je Mandarić svojevremeno kupio, a koji je kasnije, pod drugim vlasnicima, prošao put od neverovatnog sportskog uspeha i osvajanja Premijer lige do ozbiljnih finansijskih i rezultatskih problema. Ta titula se i danas često koristi kao dokaz uspešnosti privatnog modela, ali je valjda legitimno postaviti pitanje gde se klub nalazi danas. Do pre mesec i nešto dana postojala je čak i ozbiljna opasnost od ispadanja u četvrtu ligu. Sada izgleda da su se izvukli, između ostalog, i zahvaljujući činjenici da u tom takmičenju ima dovoljno ekipa sa sličnim problemima, ali i onih koje su, najblaže rečeno, potpuni krš. Takvih primera ima na pretek širom Zapada, pa i u našem neposrednom komšiluku.

Zato ne treba idealizovati tuđe modele, a još manje ih nekritički prepisivati. Nije svaka kupovina kluba investicija, nije svaki privatni vlasnik spasitelj i nije svaki sportski uspeh dokaz da je sistem zdrav i održiv.

Partizan jednostavno nije ničija prćija. Nije privatna igračka, poslovni projekat niti sredstvo za ostvarivanje tuđih interesa. On postoji zbog Partizanovaca i bez njih, bez njihove istorije, identiteta, emocije i pripadnosti, zapravo gubi svaki smisao.

Zato mi je mnogo bliža ideja da se razvije model u kojem bi navijači imali stvarni udeo u vlasništvu i odlučivanju, uz jasnu kontrolu finansija, transparentnost i odgovornost. Ne mora to biti preslikani nemački model, niti moramo imati finansijske mogućnosti jednog St. Paulija. Ali možemo i moramo da pronađemo sopstveni način da klub zaštitimo od samovolje pojedinaca.

Priča o Hajduku i Dinamu je takođe mnogo komplikovanija i ne može se svesti na jednostavan zaključak da je navijački model uspešan ili neuspešan. Tu treba uzeti u obzir širi društveni i politički kontekst, ali i način na koji su se naše zapadne komšije, uključujući i Sloveniju, odnosile prema sportskim klubovima kao delu društvenog dobra svojih gradova.

Moj utisak je da su gradovi i lokalne politike u jednom trenutku uglavnom oprali ruke od te odgovornosti. Ne nužno zato što su shvatili da sport treba prepustiti tržištu, već zato što su uvideli da im takvi simboli više nisu neophodni za političku kontrolu i usmeravanje javnog mnjenja. Istovremeno su otvorili prostor za druge oblike političkog i ekonomskog uticaja, često kroz infrastrukturne projekte i različite javne poslove. To ne vidim kao oslobađanje sporta od politike, već kao još jedan stepen neoliberalnog lopovluka i prebacivanja javne odgovornosti na nekog drugog.

Sramota je, recimo, za Ljubljanu da dozvoli da KK Olimpija praktično nestane u obliku u kojem je generacijama predstavljala taj grad. Danas imamo Cedevitu Olimpiju, ali to nije jednostavan nastavak nekadašnje Olimpije. Ne treba zaboraviti ni da je sam vlasnik Cedevite jasno stavio do znanja da je reč o drugačijem projektu, koji koristi grad i brend, a ne o nastavku starog kluba. Ne možemo se, dakle, oslanjati na pretpostavku da će privatni vlasnik iz altruizma čuvati identitet nečega što je postojalo mnogo pre njegovog dolaska. Slična pitanja možemo postaviti i kada govorimo o KK Splitu i drugim sportskim simbolima koji su ostali bez ozbiljne institucionalne podrške.

Ne mogu da prihvatim da finansiranje velikih društvenih, kulturnih i sportskih simbola jednog grada ili države bude isključivo stvar privatnog kapitala. Deo te odgovornosti mora da snosi i sam grad, makar kroz infrastrukturu, korišćenje javnih objekata, poreske i komunalne olakšice ili druge transparentne oblike podrške. Na kraju krajeva, od uspešnog kluba i njegovih utakmica ne žive samo klub i igrači. Korist imaju ugostitelji, trgovci, prevoznici, turistički sektor i čitavo neposredno okruženje. Klubovi stvaraju ekonomsku i društvenu vrednost koja daleko prevazilazi sportski rezultat.

Zato bih za Partizan najradije video neku vrstu simbioze tri modela: nemačkog principa ozbiljnog učešća navijača u vlasništvu i odlučivanju, odgovornog privatnog kapitala koji ima interes da ulaže i razvija klub, i institucionalne podrške grada, a ako je potrebno i države, koja je u različitim oblicima već postojala i kod nas.

Naravno, podrazumeva se da svaki od ta tri stuba mora imati jasno definisane obaveze, prava i mehanizme kontrole. Grad ne sme da koristi klub kao politički instrument, investitor ne sme da ga tretira kao privatnu igračku, a navijači ne mogu imati samo obavezu da finansiraju klub bez stvarnog prava da utiču na njegovo upravljanje.

Sve ostalo smatram prevelikim rizikom. Potpuno prepuštanje tržištu osim očitog rizika dodatno bi otuđilo ljude od kluba, dok bi prebacivanje celokupnog finansijskog tereta na navijače bilo i nerealno i nepravedno. Partizan nije nastao da bi bio nečiji poslovni projekat, ali ni da bi njegovi navijači morali sami da finansiraju ono što bi trebalo da bude zajednička društvena vrednost.

Klub mora da ostane deo grada, njegove istorije i identiteta, uz ljude koji ga vole, podržavaju i imaju stvarno pravo da odlučuju o njegovoj budućnosti.

Jer Partizan mora da bude veći od svakog čoveka koji njime upravlja. I to nije stvar romantike, već elementarnog opstanka kluba. Ok. Neko će reći da to više nije realno. Isto tako mogu i ja da tvrdim da za 20 ili 50 godina niko ne zna gde će nas ovakav tempo koji se dešava u svetu isto tako dovesti...ali nikako ne treba gledati kratkoročno ili kroz isključivo želju za kratkotrajne uspehe.
 
@Arno ja bih prvi sve to potpisao, samo mi zvuči kao bajka. Ko će unijeti privatan novac a da nema odlučujući riječ u klubu? Ne može neko ulagati novac, a navijači podnositi zahtjeve jer eto plaćaju neku simboličnu članarinu. Više od simbolične je u Srbiji nemoguće kad ljudi neće kartu od 500-600 dinara da kupe. A tek to o ulaganju gradskog novca bez korišćenja u propagandno-političke svrhe. To je moglo nekad za vrijeme komunizma, kad je gradska uprava postavljana na osnovu nekih kvalifikacija. Danas, kad političari vode grad i državu, to je nemoguće. Od koga da tražimo podršku, ako ne od političara? Zašto bi oni pomagali ako na izborima niko ne bi znao koliko su pomogli?
Možda će to biti izvodljivo za par godina ako se izgradi neki novi sistem. Navijam za to. Do tad od političara očekujem da izguraju priču o transparentnosti i odgovornosti.

I zapamtite nešto. Mi već sad imamo ovdje priču kako na SL ima dosta nekih smradova. Bez ikakvih dokaza. Ko god bude htio bilo šta u Partizanu da uradi, naići će na iste prozivke. Evo Danko, koliko vidim, nije dinara oteo od Partizana na mufte. Ni on ni Sale, ni Raća, vjerovatno ni Rasim. Pa ni Mijat. Ali šta god da proba da uradi, odmah kreće pozivanje na Zemunce ili menadžere. Nećemo naći nikad sveca koji ima pare da preuzme Partizan. Mijat je pljuvan jer je radio to što je radio. Rasim jer nije radio ono što je trebalo da radi. Raća jer je bio od nekog menadžera. Sale jer pije i ne zna da trenira. Apel jer su populisti. Ne postoji takva osoba ili grupa njih i ne treba da ih tražimo.
Potrebno je da se radi po zakonu i transparentno. Da se ispita sve što je pokradeno i ko je to uradio. A sve ostalo, u skoroj budućnosti, zavisi od toga koliko će se država realno osloboditi iz kandži organizovanog kriminala. Onda će se moći naći i zdrava sponzorstva i otvoriti tržište domaćih fudbalera za nas i povećati mogućnosti za oporavak u svim kategorijama.
 
Top