Pre svega, pozdrav svoj grobarskoj braći.
Ovo je moj prvi upis na forumu nakon dugog nagovaranja drugara da se registrujem i posle nekog vremena i javila se potreba u meni da negde ostavim trag i podelim svoj stav i pogled na Partizan danas.
Moj staž na stadionu nije dugačak, aktivno sam u Hramu tek nekih 9 godina. Nisam gledao i doživeo neke generacija našeg kluba koje su za ponos i maltene je moje pojmljenje Partizana prožeto ovim tužnim vremenom za naš klub koje živimo. Izuzev sezone sa Markom Nikolićem. Možda je ovo vreme, uz ovakvu vlast koja je opčinjena bacanjem Partizana na kolena postala i privilegija nas mazohista koji i u tim okolnostima od našeg kluba ne odustajemo i možda tako i stasavamo u suštini- voljenja jednog tima kakve god on rezultate postizao. Ne voli se klub zbog pobeda i uspeha, vole se njegove boje, grb, istorija i ono što ga zapravo čini klubom.
Utakmica u četvrtak je zasigurno vrh Partizanovog kraha i pokazatelj šta nas još čeka u godinama koje dolaze. Sve je te večeri bilo kako ne treba, jedno ružno veče za sve koji vole Partizan. Uprava koja pomaže u cilju vlasti da jedan tim ima sve i da mu se ništa ne može, a da se drugi tim u potpunosti razmontira i što se tiče sportiskih rezultata, ali i strukturno. Svedočimo najsramniju upravu u istoriji kluba, kvislinšku upravu koja Partizanu ne misli ništa dobro, kvislinške trenere koji su tu da Partizan na terenu bude impotentan i tribinu koja treba da se raspadne kako se ni slučajno ne bi desio bilo kakav otpor svemu tome.
Pitanje je samo šta ćemo mi obični navijači uraditi po tom pitanju i da li svojim upornim skandiranjem jednom čoveku počinjemo i sami da odmažemo našem klubu. Nemam ništa protiv toga, da se razumemo, ali postaje intrigantno da li time počinjemo da štetimo jer mi se čini da tako samo podsećamo svedržitelja ove naše napaćene zemlje zašto treba da nas još više zgazi, unizi i na kraju uništi. Da li je bolje da se zbog skandiranja razbijaju grobarske glave (čemu smo svedočili na istoku u četvrtak) i da se podseća svedržitelj da treba da nas ugasi ili je vreme da pređemo na konkretne korake i proteste protiv uprave i onih koji ih i postavljaju? Pa onda možemo i da nastavimo da mu pevamo.
I još jedna stvar je simptomatična, preteča ovog trenera i poslednjeg njegovog poraza je naravno njegov pređašnik. Čovek koji je mnogim Grobarima zamazao oči, dok je Partizan i tada gubio od nižerazrednih evropskih klubova i "jurio" titulu koju u stvari nikada nije ni želeo da osvoji.
Na kraju nam uvek ostaje da svoj Partizan volimo bezrezervno i da mu pomažemo koliko god možemo, a pred nama je još mnogo teških i tužnih godina koje treba izdržati i nadam se oživeti klub na posletku.
Svako dobro, napred Partizan!