Evo po meni neke odredjene analize na osnovu ovoga sto sam gledao zadnjih 10-15 godina (imam 30 godina, tako da nemojte mi suditi ako sam nesto istorijski propustio).
Nedostatak jasne filozofije i strategije u FK Partizan
Jedan od ključnih zadataka sportskog sektora u svakom profesionalnom fudbalskom klubu je definisanje i sprovođenje jasne kratkoročne i dugoročne strategije, zasnovane na određenoj fudbalskoj filozofiji. Ova filozofija, koja uključuje principe igre, formaciju i način rada, treba da bude osnova na kojoj se grade svi aspekti funkcionisanja kluba, od selekcije trenera do regrutacije igrača.
Nažalost, u poslednjih deset godina FK Partizan pokazuje ozbiljan deficit u ovom segmentu. Nedostatak jasno definisane filozofije rezultovao je nepovezanošću između sportskog sektora, trenera i samog sastava tima. Klub se često oslanjao na ad-hoc rešenja, menjajući filozofiju igre i trenerski kadar bez jasne vizije kontinuiteta.
Primena različitih stilova igre
Primeri trenerskih izbora najbolje ilustruju ovu problematiku:
• Period pod vođstvom trenera poput Miroslava Đukića, Marka Nikolića i Aleksandra Stanojevića bio je obeležen konzervativnijim pristupom – često oslanjanjem na defanzivnu igru i polukontre, što je zahtevalo određene profile igrača.
• Nasuprot tome, dolazak Ilije Stolice označio je pokušaj uvođenja potpuno suprotne filozofije – igre zasnovane na posedu lopte i građenju napada iz poslednje linije (build-up igra).
• Period Sava Miloševića, sa fokusom na brzu tranziciju i visok presing, dodatno je oslikavao ovu nepovezanost i nedostatak dugoročnog plana.
Ovakve oscilacije u stilovima igre direktno su uticale na regrutaciju različitih profila igrača, često bez dugoročne perspektive ili mogućnosti integracije u širu viziju kluba. Na primer, igrači dovedeni za jedan specifičan stil igre često su gubili značaj kada bi došlo do smene trenera, što je rezultiralo promašajima u transfer politici i finansijskim gubicima.
Uticaj na identitet kluba i razvoj mladih igrača
Pored problema sa regrutacijom, odsustvo jasne filozofije negativno utiče i na razvoj mladih igrača iz omladinske škole, koja bi trebala da bude srce kluba. Omladinska akademija, poznata po stvaranju vrhunskih talenata, ne uspeva da adekvatno uskladi svoj rad sa zahtevima prvog tima. Ako nema jasno definisanih principa igre koje klub sprovodi u svim uzrasnim kategorijama, mladi igrači teško mogu da se uklope u prvi tim kada pređu u seniorski fudbal.
Transparentnost prema navijačima
Još jedan ključni aspekt uvođenja filozofije je njena transparentna komunikacija prema navijačima. Partizanovi navijači, koji su često kičma kluba, izgubili su veru zbog konstantnih promena, lošeg upravljanja i nedostatka dugoročne vizije. Transparentnim predstavljanjem filozofije i strategije, klub može povratiti poverenje svojih navijača.
• Jasno definisanje principa igre, trenerskih izbora i planova za razvoj mladih igrača treba otvoreno podeliti sa javnošću.
• Redovno ažuriranje navijača o napretku i ciljevima kluba kroz konferencije, intervjue ili društvene mreže može pomoći u stvaranju osećaja zajedništva i dugoročnog poverenja.
• Uključivanje navijača u procese kroz dijalog, tribine i transparentnost budžeta dodatno bi učvrstilo vezu između kluba i publike.
Navijači nisu samo pasivni posmatrači već aktivni akteri u klupskom životu, i njihova podrška može biti ključna za sprovođenje ovih promena. Klub mora razumeti da poverenje navijača nije bezuslovno – ono se gradi doslednošću, transparentnošću i rezultatima.
Neophodnost promena u upravljanju
Glavni razlog za ovu situaciju leži u odsustvu kompetentne uprave koja bi bila sposobna da:
1. Postavi i sprovede jasnu filozofiju i strategiju.
2. Obezbedi kontinuitet u vođenju kluba bez obzira na promene trenerskog kadra.
3. Kreira sistem u kojem je svaki segment kluba usklađen sa zajedničkim ciljem – od omladinske škole, preko transfer politike, do takmičarskog tima.
4. Aktivno komunicira sa navijačima kako bi ih uključila u dugoročni proces transformacije kluba.
Bez strateškog upravljanja, klub ostaje prepušten trenutnim interesima i impulsivnim odlukama, što dugoročno dovodi do pada rezultata i ugleda. FK Partizan mora da se ugleda na primere uspešnih evropskih klubova, gde jasno definisana filozofija čini osnovu svakodnevnog funkcionisanja – poput modela Ajaxa, RB Salzburga ili Athletic Bilbaa.
Zaključak
Partizan se nalazi u začaranom krugu improvizacije i nedostatka kontinuiteta, što je direktna posledica odsustva kompetentnog vođenja i jasne strategije. Da bi klub povratio svoj status i konkurentnost, neophodno je redefinisati filozofiju koja će objediniti sve segmente rada i omogućiti stvaranje stabilnog sistema koji traje i daje rezultate bez obzira na pojedinačne promene.
Jednako važno, ovu filozofiju i strategiju treba transparentno predstaviti navijačima kako bi se povratilo njihovo poverenje i podrška. Samo zajedničkim radom kluba, uprave i navijača FK Partizan može da povrati stabilnost, ugled i uspeh na domaćoj i međunarodnoj sceni. Uz sve izazove, ostaje nada da će dolazak ljudi poput Predraga Mijatovića, sa bogatim iskustvom stečenim u Real Madridu, kao i angažovanje Rasima Ljajića i Milke Forcan, biti ključni faktor u povratku kluba na pravi put. Njihovo iskustvo, vizija i profesionalnost mogu pomoći da se Partizan iznova definiše – ne samo kao uspešan sportski kolektiv, već i kao organizacija koja se ponosi stabilnošću, jasnom filozofijom i dugoročnim planiranjem. Ovo je prilika da zajedničkim naporima vratimo klub tamo gde pripada – na vrh srpskog i evropskog fudbala.