Božić: Gospodar zlatnih prstenova
Marko PAUNIĆ | 30. april 2011. 12:20 | Komentara:
0
Prvi i poslednji prsten posebni. Prošle godine smo Ciboni, u završnici po holivudskom scenariju, odneli trofej iz Zagreba, a i Olimpija je sve pripremila da nas skine sa trona – kaže kapiten Partizana MTS
Srodne vesti
Nije Fil Džekson, ni Majkl Džordan, Petar Božić (32) je sa pet osvojenih prstenova rekorder u regionu i na Starom kontinentu. I to sa pet zlatnih prstenova u pet godina! Kapiten Partizana MTS nedavno u Ljubljani je kompletirao jednu ruku sa zlatnim nakitom, a od naredne sezone, ako bude sreće i zdravlja, krenuće da ih ređa i na drugu šaku.
Pet prstenova za pet godina, podatak riplijevski koji deluje neverovatno: ako se izuzme NBA liga, to je uspeh koji će retko ko dostići u bliskoj budućnosti.
<a href='http://d1.openx.org/ck.php?n=a990912f&amp;cb=1304159410' target='_blank'><img src='http://d1.openx.org/avw.php?zoneid=153144&amp;cb=1304159410&amp;n=a990912f' border='0' alt='' /></a>
Svaki zlatni prsten sija na identičan način i ima istu težinu, u šta nas je uverio heroj mnogobrojnih pobeda trofejnog kluba iz Humske, dok je bio u poseti „Sportu“ uoči prvomajskih praznika. Jedan dan pauze, Božić je iskoristio da dođe u redakciju beogradskog lista sa svih pet dokaza o šampionskom slavlju u NLB ligi, da se to ovekoveči fotografijama za istoriju.
- Po meni, za jednog igrača nema veće sreće nego kada savuloženi trud, umeće, posvećenost i predanost - kruniše trijumfom u finalu i trofejom. Da li je tom pobedom kao odlikovanje dobio prsten ili medalju, nije toliko bitno. Važno je da vam jednog dana, kada pogledate to priznanje probudi uspomenu kao i osećaj sreće koji ste imali kada ste ga osvojili - objašnjava Petar Božić.
Kada gledate i slušate kapitena Partizana MTS i onda uzmete u ruku sav taj dragoceni nakit, nikako ne možete da povežete te dve priče. Toliko miran i povučen van terena, Petar ni jednog trenutka ne želi da se eksponira lično, niti da se hvali neki deo njegovog učinka. Skromnost je ono što ga odlikuje kroz karijeru, ali na parketu je - nešto sasvim drugo. Godinama unazad, Božić piše najlepšu istoriju „crno-belih“.
PROFILPetar Božić
Datum i mestorođenja: 6. decembar 1978. u Beogradu
Visina: 197 cm
Težina: 100 kg
Pozicija: Bek
Klubovi: Košava, Zvezdara, Mirijevo, Beobanka, Radnički (Beograd), Hemofarm, Partizan
Trofeji: Prvak Srbije 6 puta (2005, 2006, 2007, 2008, 2009, 2010), 4 Kupa Radivoja Koraća (2008, 2009, 2010. i 2011.), 5 puta šampion NLB lige (2007, 2008, 2009, 2010. i 2011.)
- Prstenje i trofeji se ređaju i svaki ima svoje mesto. I, ne samo za prsten, već i za ostale trofeje važi pravilo, da je uvek prvi na posebnom mestu, kao i poslednji koji dokazuje kvalitet i trajnost. Jako mi je teško da vežem nekoliko događaja za jedan prsten. Svaki može da ispriča jednu veliku priču o toj sezoni. Zajedničko za sve te godine je da nagrada dolazi na kraju, kao vrhunac za dobar rad i uložen veliki trud – priča skromni kapiten najboljeg srpskog tima koji već pet godina dominira i „eks ju“ ligi.
Zbog svega toga, svih tih Božićevih godina uspeha, pravimo malu retrospektivu o svim regionalnim trofejima Partizana MTS, čije trijumfovanje već ima toliki kontinuitet da se i kapiten „crno-belih“, tek posle dužeg razmišljanja, priseća prvih titula na Jadranu.
1. PRSTEN (SEZONA 2006/2007)
Tek treća sreća
„Crno-beli“ su dugo odolevali pritisku regionalnog takmičenja, sve do sezone 2004/2005, kada su prvi put izašli na Jadran i u dva navrata bili zaustavljeni na poslednjoj prepreci. Beograd i Sarajevo se nisu posrećili, ali iz trećeg puta Božić i kolege su bili najbolji.- Posle dva izgubljena trofeja na Jadranu, to finale nam nije promaklo. Igrao se drugačiji sistem takmičenja, koji je bio jedinstven po principu plej-of nadmetanja. Krenuli smo sa lošije pol pozicije, ali na kraju smo uspeli da pobedimo FMP u Železniku, kao i kod kuće, i dođemo do prvog trofeja.
2. PRSTEN (2007/2008)
Slavlje u „Tivoliju“
Iskusniji za jedan trofej, šampion Srbije i neprikosnoveni tim u Srbiji je sa još većim ambicijama ušao u predstojeću sezonu.- Prema drugom prstenu smo krenuli sa prve pozicije iz regularnog dela. Opet se vratio stari sistem takmičenja, nakon dve godine fajnal for. Imali smo malo teži put od samog starta. Prva prepreka bila je domaća ekipa Olimpije, koja je bila jedan od favorita. Srušili smo domaćina u „Tivoliju“, a kasnije i Vrščane i tako po drugi put poneli naslov najboljeg u regionu.
3. PRSTEN (2008/2009.)
Preko Zvezde do het-trika
Najbolji košarkaši u regionu ponovo su se vratili u prestonicu Srbije, gde je ispunjena beogradska Arena dočekala Partizan, Crvenu zvezdu, Cibonu i Hemofarm.- Taj prsten je osvojen u fenomenalnoj atmosferi, koju su napravili naši navijači. Čak je u polufinalu na utakmici protiv večitog rivala oboren rekord po broju gledalaca na meču crno i crveno-belih. A potom smo u finalu savladali Cibonu i došli do het trika.
4. PRSTEN (2009/2010.)
Epska trojka Kecmana
Cibona je pripremila teren za trofej, ali domaćini finalnog turnira do njega nisu došli. Milion puta možete da pogledate poslednji šut Dušana Kecmana u zagrebačkoj Areni i svaki put će vam se zaledeti krv u žilama. Sada već epska trojka je donela četvrti prsten Partizanu MTS.- U sezoni gde smo dospeli na fajnal for Evrolige, u prestonici Hrvatske breme favorita bilo je na nama. Cibona, koja je organizovala završni turnir sa namerom da nas skine sa trona, imala je baš kvalitetnu ekipu, kojoj je samo nedostajala titula najboljeg na Jadranu. Sigurno da su kao domaćini imali ambicije da upotpune više nego bogatu riznicu sa jedinim peharom koji nikada nije bio u njihovim vitrinama. I onda smo im mi u jednoj završnici po holivudskom scenarijju, gde je glavni glumac bio Kecman, odneli trofej iz Zagreba i vratili ga odakle smo ga doneli - u Beograd.
5. (2010/2011.)
SRUŠENI „ZMAJČEKI“
Poslednji u nizu trijumfa i najsvežiji iz Ljubljane, po prilično podseća na prethodni iz Zagreba. Deseto jubilarno izdanje finale regionalne lige u prestonici Slovenije, bilo je rezervisano za ambicioznu Olimpiju sa sve brilijantima, ali opet je sve kaznio - Partizan.
- Zbog promena koje su se desile u našem timu pred početak sezone, mnogi su stavljali znak pitanja nad našim ambicijama da ponovo osvojimo trofej NLB lige. Međutim, ponovo smo pokazali kvalitet u Ljubljani, pred punim tribinama i u novoj dvorani „Stožice“ savladali smo Olimpiju i nastavili niz od pet uzastopno dobijenih finala regionalnog takmičenja.