Ovo je bila jedna od utakmica koju dok gledaš znaš da gubimo. Oni su nas tri četvrtine bili na isti način, prodor u reket, pas spolja, tri poena. Kad smo trebali da prelomimo utakmicu, nerezonski šutevi za tri poena, Kodi, Zagor, dangubiću ispada lopta, ono ubacivanje na kraju treće četvrtine izmedju Zagora i dangubića, budi bog s nama. Izvodjenje slobodnih bacanja, Filip Višnjić likes this, on bi više pogodio. I trešnja na ovu tortu od govana danas, povreda Jareta, kako izgleda 6 nedelja minimum, iz ličnog iskustva.
Treba nam lider, hvale nam navijači, što je najvažnije, treba nam znanje. Ako već gubimo od ovakvih ekipa pa daj da gubimo da stilom. Ako neko zna iz kog razloga Trifa greje klupu(povreda, izlazak iz povrede ili nešto treće)? Kad se setim da je virtusu grunuo tri trojke kad se lomilo prošle godine, a sad bukvalno ne postoji. Ono što pokazuje Zagor je ispod nivoa uličnog basketa, dangubića očima ne mogu da gledam, kad vidim tu motoriku šuta, jad i čemer. Mika, jad i čemer. Igramo divlje, branimo se panično, ali pored svega ja moj Partizan volim najviše na svetu. Nisu ovi porazi toliko bolni koliko oni misle da jesu, mi smo pod okupacijom, jednog dana će nam dozvoliti da se skupimo, bilo u hali ili areni, a tada im treba glasno reći šta o njima mislimo. Do tada, Grobarijo glavu gore, više vrede naša sećanja od njihove sumorne sadašnjosti i više vredi naša vera od njihove lažne stvarnosti.