Mi, pre svega, pobeđujemo zahvaljujući odličnom šutu sa distance, posebno za 3 poena, uz nestvarno visoke procente. Tu prednjači Kodi. Pronašao je svoj ugao za šut i samo ga ponavlja, i neka nastavi da se ponavlja. Ali, i dalje gledamo košarku gde se slabo igraju akcije, posebno za centre. Protivnik je juče igrao maltene bez centara, onaj naš bivši simpatični "surfer", što je po vokaciji centar, pravio je faulove maltene u svakom napadu i time sebi skresao minutažu, a naši centri, posebno N.Janković, nisu to baš iskoristili na način na koji bi svaka iskusna ekipa to učinila. OK, barem smo izdominirali u skoku ponajviše zahvaljujući Tomasu, ali to je sasvim normalno kad se igra protiv visinski inferiorne ekipe.
Većina se neće saglasiti, ali po mom mišljenju meč je prelomio Gordić, povezao je ekipu u poslednjoj četvrtini, skoro polovina asistencija je njegova, kako juče, tako i u manje više svakoj utakmici. Nikad ga se ne bih odrekao. Njegova pojava me podseća na neka lepša vremena pod Duletovom palicom.
Ekipi fali impuls da ih pokrene. Ne mislim da iko buši trenera, jer to znači bušenje Partizana, već da igrači ulaze u utakmice sa nedovoljnim žarom za pobedom, da se ugledaju jednu na druge po nezalaganju, i to se mora promeniti ako ciljamo uspeh.
Najveće zamerke idu Zagorcu, koji je sve gori, i N.Jankoviću, koji se totalno pogubio. Šćepa je sve vreme na popravnom ispitu i, za sad, daje odgovore na pitanja uz dosta zamuckivanja. Ipak, nije ubedljiv, ni blizu.