Kad ima mesta koliko hoćeš, sedi gde hoćeš, zašto bi bio problem...ali kad je sve puno, pametnije je sesti na svoje mesto...
i, kad je sve puno, pametni ljudi dolaze sat ranije na utakmicu...
...a i kad nije sve puno, opet je pametnije doći ranije iz mnogih razloga...
Neko ne može da stigne na vreme, ima neki problem, kasni...u redu, ali nemoj onda na 2 minuta do početka utakmice, ili kad je utakmica već počela da taj traži svoje mesto! Tako jebe ceo red kuda prolazi, diže ljude, gazi ih, preskače ih, hoće da diže tog koji je seo na njegovo mesto, onda pod uslovom da taj uopšte hoće da ustane, e onda on opet diže ceo red, dva, tri, da se pomeri negde, a nema gde da se pomeri, i tako u krug!
Ako već kasniš sedi bre negde gde ima neko prazno mestašce i nemoj da jebeš sve druge svojim zakašnjenjem...
Dolazak na utakmicu ipak nije isto što i dolazak u pozorište!
Mada...
Kad već rekoh pozorište, izvin'te za ovaj mali off, ali slučajno znam da sličnih problema ima i kada je neka pozorišna predstava puna publike, gosti, rođaci, deca glumaca, članovi ansambla koji ne igraju u predstavi bi negde da sednu (ali da ne plate kartu), i, sednu tamo gde ima praznih mesta (jer ih ima), kad, eto ti vraga, 5 minuta, pa i 10, 15, pola sata bre po početku predstave stižu ljudi sa kartama, oni zakasnili, ali traže mesta koja su platili, a to što smetaju onima koji već gledaju, prave gužvu i larmu u sali, smetaju onima što glume, nije ih briga...
Znam da će sad mnogi da pomisle zašto tako kad može i ovako, ali da ne širim off, komplikovana je to priča...isto komplikovana kao i za ulaz na stadion, samo je manji broj ljudi u pitanju...
Pričao mi svojevremeno jedan stariji gospodin (takođe iz ,,faha,, kulture) da je za vreme nemačke okupacije Beograda pisalo na plakatima da su predstave u pola 8, a za Srbe u 7!
Ista predstava u pitanju, nego ako Srbima napišeš u pola 8 oni će da stižu do 8...
'Ajde i fudbal i pozorište i okupacija, ali mi smo u tolikoj meri prost, nevaspitan i nekulturan narod, da je to teško - ne poverovati ili istrpeti, nego preživeti...
Ja sam naravno uvek za svaku moguću slobodu, ali da ona prestaje tamo gde ugrožavaš nekog drugog, ali u Srbiji kao da za svakog pojedinca sloboda počinje TEK TAMO gde tom slobodom ugrožava, kinji, smeta, jebe, muči nekog drugog...
Strašno.
Pandorina kutija otvorena iz nje izašlo sve najgore, niko ne preduzima ništa da se kutija bar zatvori, ako ništa drugo, da to zlo ne izlazi i dalje...degeneracija u toku na svim poljima...pojedincima svaka čast, ali oni ili gledaju samo sebe, ili sve i da hoće nešto više, ne mogu ništa protiv toliko bolesnog društva. U svim segmentima.