Crno-beli
Partizanovac
- Учлањен(а)
- 30.09.2006
- Порука
- 19.482
- Reaction score
- 2.060
Navikli ste da na ovom mestu čitate intervjue sa poznatim Partizanovim sportistima. Ovoga puta, odstupamo od te linije i donosimo vam razgovor sa jednom devojkom koja nije sportista Partizana, ali i te kako radi na promociji Partizana širom sveta. Njeno ime je Milica Paranosić, rođena je u Beogradu, a već više godina živi u Njujorku gde se bavi se muzikom na razne načine - kao kompozitor, dizajner zvuka, pedagog, producent...
Ono što je sve nas zadivilo je Miličina odluka da u svoje nastupe širom sveta uvrsti i neke od pesama sa Partizanovog juga! I više nego dovoljno da je preporuči za gostovanje na stranicama Partizan.NET-a...
http://pl.youtube.com/watch?v=tPs-eJ1OuEw
Pre nego što pročitate njene odgovore, da naglasimo kako je Milica bila izuzetno profesionalna, i sa zadovoljstvom i u kratkom roku odgovorila na pitanja urednika www.partizan.net !
- Pre svega, hvala ti što si nam izašla u susret i pristala na ovaj intervju. Reci nam nešto više o tvojoj karijeri?
-Ja sam beogradsko-njujorški student - diplomirala sam na fakultetu
muzičkih umetnosti u Beogradu, a magistrirala na Juilliardu u New Yorku, odsek za kompoziciju.
Od 2004 živim i radim u New Yorku, kao kompozitor, muzički producent, sound designer, multimedijalni performer i educator.
- Kako se rodila tvoja ljubav prema Partizanu?
- Sport sam zavolela kao mala. Moj otac, neuropsihijatar, je bio
sportski lekar Košarkaškog Kluba Partizan. Praja je bio moj prvi
"crash". OK, drugi. Posle Bruce Lee-a. Fudbal sam zavolela u ranoj mladosti - to je bio moj pokušaj da se približim dečacima. Želela sam da budem dečak, da budem kao moj brat, pa sam ga kopirala u mnogim stvarima.
- Kakve su reakcije publike i tvojih kolega na to što si uvrstila dve "grobarske" pesme u svoj repertoar?
- Uvek pokušavam da uklоpim zdravu dozu ličnog u svoju muziku i performance.
Muzika je način izražavanja, oslobadjanja, otvaranja, "blog"-ovanja. Moje kolege iz New York-a to prihvataju i vole i na neki način se osećaju počastvovanim da učestvuju u muzičkom pripovedanju intimnih osećanja i dogadjaja.
Moje kolege iz Beograda su skeptične.
- Da li uspevaš da se informišeš o rezultatima Partizana putem interneta?
-Ne pratim aktivno, premda zavirim, pročitam, pogledam zanimljivosti.
Za mene je Partizan detinjstvo i odrastanje i neka vrsta tradicije, kao što su to bili hrvatsko primorje i prva ljubav,
zauvek sa mnom, ali pomalo kao uspomena.
- Da li bi pristala da imaš mini nastup povodom osvajanja Partizanove titule, ili nekim sličnim povodom?
- Vrlo rado. Bilo je reči o multimedijalnom performancu na stadionu, kao i u nekom od beogradskih pozorišta, ali zbog administrativnih komplikacija i finansijskih ograda - nismo odmakli od ideje ka njenom ostvarenju.
- Da li si pratila karijere nekih Partizanovih igrača i ko je po tebi
najbolji od njih?
- Dragan Mance.
- Da li bi volela da bodriš Partizan bar jednom s južne tribine, ako već i nisi?
- Jesam i opet ću!
- Da li si ti sama napisala neki tekst ili komponovala muziku, a da su u vezi sa Partizanom i "grobarima"?
- Bila sam u vezi sa Zoranom Cvetanovićem koji mi je dao prava na korišćenje i obradu Partizanovih pesama.
Medju njima sam naišla na "Kad ja podjoh" i rešila da uradim aranžman.
Dakle - pesma nije moja originalna kompozicija, premda razmišljam o projektu takve vrste - mozda i čitavom albumu, ako se za to ostvare uslovi.
- Ko je gospodin koji peva "Kad ja pođoh" na tvojim nastupima, i je li mu to bilo prvi put da priča srpski?
Moj prijatelj Roger Bonar Agard, pesnik iz New Yorka, rodjen na
Trinidadu, veliki ljubitelj fudbala.
Prateće vokale takodje peva moja drugarica iz New Yorka Haleh Abghari, pevačica poreklom iz Irana, te kao podnaslov često koristim stih:
"I na Trinidadu
i u Iranu
s'ponosom pevamo
Partizanu!"
- Jesi li imala prilike da posetiš naš sajt i forum?
- Da, posetim s'vremena na vreme.
- Šta to, po tebi, razlikuje pristalice Partizana od navijača ostalih
klubova?
- Srce. Drskost. Duh.
- Da moraš da objasniš ljubav prema Partizanu u par reči (ili šta je to Partizan), kako bi to uradila?
- Kao što rekoh - deo mog odrastanja, dobar drug iz detinjstva.
- Veliko hvala za ovaj intervju, želimo ti puno uspeha u karijeri i u
životu, i da te uskoro vidimo i na Stadionu Partizana!
- Bilo mi je zadovoljstvo. Hvala na lepim rečima.
Ono što je sve nas zadivilo je Miličina odluka da u svoje nastupe širom sveta uvrsti i neke od pesama sa Partizanovog juga! I više nego dovoljno da je preporuči za gostovanje na stranicama Partizan.NET-a...
http://pl.youtube.com/watch?v=tPs-eJ1OuEw
Pre nego što pročitate njene odgovore, da naglasimo kako je Milica bila izuzetno profesionalna, i sa zadovoljstvom i u kratkom roku odgovorila na pitanja urednika www.partizan.net !
- Pre svega, hvala ti što si nam izašla u susret i pristala na ovaj intervju. Reci nam nešto više o tvojoj karijeri?
-Ja sam beogradsko-njujorški student - diplomirala sam na fakultetu
muzičkih umetnosti u Beogradu, a magistrirala na Juilliardu u New Yorku, odsek za kompoziciju.
Od 2004 živim i radim u New Yorku, kao kompozitor, muzički producent, sound designer, multimedijalni performer i educator.
- Kako se rodila tvoja ljubav prema Partizanu?
- Sport sam zavolela kao mala. Moj otac, neuropsihijatar, je bio
sportski lekar Košarkaškog Kluba Partizan. Praja je bio moj prvi
"crash". OK, drugi. Posle Bruce Lee-a. Fudbal sam zavolela u ranoj mladosti - to je bio moj pokušaj da se približim dečacima. Želela sam da budem dečak, da budem kao moj brat, pa sam ga kopirala u mnogim stvarima.
- Kakve su reakcije publike i tvojih kolega na to što si uvrstila dve "grobarske" pesme u svoj repertoar?
- Uvek pokušavam da uklоpim zdravu dozu ličnog u svoju muziku i performance.
Muzika je način izražavanja, oslobadjanja, otvaranja, "blog"-ovanja. Moje kolege iz New York-a to prihvataju i vole i na neki način se osećaju počastvovanim da učestvuju u muzičkom pripovedanju intimnih osećanja i dogadjaja.
Moje kolege iz Beograda su skeptične.
- Da li uspevaš da se informišeš o rezultatima Partizana putem interneta?
-Ne pratim aktivno, premda zavirim, pročitam, pogledam zanimljivosti.
Za mene je Partizan detinjstvo i odrastanje i neka vrsta tradicije, kao što su to bili hrvatsko primorje i prva ljubav,
zauvek sa mnom, ali pomalo kao uspomena.
- Da li bi pristala da imaš mini nastup povodom osvajanja Partizanove titule, ili nekim sličnim povodom?
- Vrlo rado. Bilo je reči o multimedijalnom performancu na stadionu, kao i u nekom od beogradskih pozorišta, ali zbog administrativnih komplikacija i finansijskih ograda - nismo odmakli od ideje ka njenom ostvarenju.
- Da li si pratila karijere nekih Partizanovih igrača i ko je po tebi
najbolji od njih?
- Dragan Mance.
- Da li bi volela da bodriš Partizan bar jednom s južne tribine, ako već i nisi?
- Jesam i opet ću!
- Da li si ti sama napisala neki tekst ili komponovala muziku, a da su u vezi sa Partizanom i "grobarima"?
- Bila sam u vezi sa Zoranom Cvetanovićem koji mi je dao prava na korišćenje i obradu Partizanovih pesama.
Medju njima sam naišla na "Kad ja podjoh" i rešila da uradim aranžman.
Dakle - pesma nije moja originalna kompozicija, premda razmišljam o projektu takve vrste - mozda i čitavom albumu, ako se za to ostvare uslovi.
- Ko je gospodin koji peva "Kad ja pođoh" na tvojim nastupima, i je li mu to bilo prvi put da priča srpski?
Moj prijatelj Roger Bonar Agard, pesnik iz New Yorka, rodjen na
Trinidadu, veliki ljubitelj fudbala.
Prateće vokale takodje peva moja drugarica iz New Yorka Haleh Abghari, pevačica poreklom iz Irana, te kao podnaslov često koristim stih:
"I na Trinidadu
i u Iranu
s'ponosom pevamo
Partizanu!"
- Jesi li imala prilike da posetiš naš sajt i forum?
- Da, posetim s'vremena na vreme.
- Šta to, po tebi, razlikuje pristalice Partizana od navijača ostalih
klubova?
- Srce. Drskost. Duh.
- Da moraš da objasniš ljubav prema Partizanu u par reči (ili šta je to Partizan), kako bi to uradila?
- Kao što rekoh - deo mog odrastanja, dobar drug iz detinjstva.
- Veliko hvala za ovaj intervju, želimo ti puno uspeha u karijeri i u
životu, i da te uskoro vidimo i na Stadionu Partizana!
- Bilo mi je zadovoljstvo. Hvala na lepim rečima.