Jesenji deo sezone 1985-86
Kad sam već pomenuo to zadnje kolo jesenjeg dela i Želju u Sarajevu:
Ljudi moji kakva je to sjajna polusezona bila za nas. Mislim, cela sezona je bila super (to je ono kad smo protiv Želje u 34. kolu osvojili titulu, dobili 4:0, pa onda ono govno od Šajbera naložilo ponavljanje celog kola, pa mi jedini nismo savili kičmu, a cigani dobili poklonjenu titulu i igrali kup šampiona umesto nas...mamu im jebem, da im mamu jebem, oduvek su bile lopurde, mrzim ih iz dna duše još od tada, a i pre toga...slaba nam je vajda posle bila što nam je sud vratio i tu titulu, a i onu iz naredne sezone, kad su "poništene" one kazne od -6 bodova...), ali jesenji deo pogotovo:
Mi smo posle 14 odigranih kola imali bilans 9-5-0!!!!! Znate li šta je to predstavljalo u tadašnjoj našoj ligi (jednoj od 3-4 najjače lige u Evropi)? LUDILO!!!!! I onda puknemo u Rijeci 1:0, dobijemo zagrebačkog Dinama na JNA sa 3:2 (posle puno preokreta - od 1:0, preko 1:2, pa do krajnjih 3:2) i onda pobedom u Sarajevu protiv Želje zaokružimo bilans na 11-5-1. Fantazija kakav bilans...Posle na proleće nismo bili baš tako sjajni (a i cigani su kiksirali više nego u jesenjem delu kojeg su oni završili sa bilansom 11-3-3), gubili smo na 3-4 uzastopna gostovanja (Priština, Podgorica...pardon Titograd tada
, i u derbiju u rupi pukosmo 1:2...Vlada Čapljić izjednačio na 1:1 iz penala...tada smo još i imali poneki penal u derbiju dosuđen za nas...sećam se i u Splitu kako smo kretenski izgubili - poveli smo 1:0 golom Žileta, onda napravimo debilni penal za 1:1, a posle primimo i tako nesrećan gol za pobedu Hajduka 2:1...Zlatko Vujović udari glavom loptu, ona pogodi prečku i pogodi Omera u leđa i uđe u gol...katastrofa...oba gola smo primili u poslednjih 15 minuta...baš katastrofa...)
A evo, sad naviru sećanja pojačano, pa tako pamtim i već pomenutu pobedu u 16. kolu protiv Dinama 3:2...posle te utakmice je velika pobeda proslavljena u restoranu "Grafičar" na Topčiderskoj zvezdi...Sećam se kao dan-danas...imao sam tu privilegiju da sedim za stolom sa celom našom ekipom tada...Joj kakva me je trema drmala...Nisam posle mogao da zaspim ni te, a ni nekoliko narednih noći...Istim rezultatom smo pobedili i u ključnoj utakmici u pretposlednjem kolu u Zagrebu...što je interesantno, opet od 1:0 za nas, preko 2:1 za njih, pa do 3:2 za nas, čuveni preokret ulaskom Pantića i Bogdanovića sa klupe...
Sorry na privatizovanju topika sa ovim postom...
Evo i celog našeg bilansa iz te sezone 1985-86:
http://www.partizan.rs/arhivadetail.php?Jezik=sr&sec=6&sec1=4&god=1985
Obratite pažnju na naš tadašnji krajnji bilans 21-7-6....
Heeeeejjjj...7 remija, čak 6 poraza i opet šampioni, onako najslađe, ZA JEDAN JEDINI GOL!!!!
Ali ovde stavljam naglasak na broj nerešenih i broj poraza...Mnogo jaku ligu smo imali tada...Zato mi matoriji čini mi se mnogo više patimo danas i mnogo smo više nostalgični za onim vremenima...zato što se sećamo tadašnjeg fudbala i tadašnje lige...Mnogo veći kvalitet fudbala je bio, u svakom smislu...