Predsednik na daljinski
Prošlog leta su u Humskoj jedan upriličeni izbori. I kako to i dolikuje jednom klubu svetle tradicije, kao što je "Partizan", pominjani su mnogi ozbiljni i ugledni kandidati - Milija Babović, Baja Živanić, Miško Popović, ovdašnji biznismeni, koji su i sami nudili novčanu pomoć da se crno-beli stabilizuju i nastave dominaciju u srpskom fudbalu.
Ali, ne lezi vraže, ponovo se u Humskoj pojavio duh iz senke, već apostrofirani Žarko Zečević (nesuđeni graditelj novog stadiona "Partizana") i za predsednika "Partizana" progurao svog čoveka, što kazali Dalmatinci "malog od kužine", izvesnog Dragana Đurića, vlasnika kompanija Zekstra. Čovek malog kalibra, mucav, sav preplašen, pa je već na samoj inauguraciji ostavio porazan utisak, sve u stilu: Ko me ovde gurnu!
Međutim, što je vreme više prolazilo, javnost je sve jasnije otkrivala podvalu - da se Žarko Zečević povukao u senku, na rezervni položaj, ali da je na čelnu poziciju "Partizana" postavio svog bivšeg taksistu, bivšeg šanera, koji mu je beskrajno odan i koji je nedorastao mestu prvog čoveka "Partizana". Nesrećni Dragan Đurić je imao samo jedan kvalitet - bio je beskrajno odan svom mentoru, gazdi Zečeviću!
No, ako se siromaštvo i kašalj nikako ne mogu sakriti, svoju nesposobnost, ili nedoraslost, za mesto predsednika "Partizana" nije mogao da sakrije ni tragikomični Dragan Đurić. Javnosti se, na početku, predstavio kao čovek bez integriteta - davao je nekakve konfuzne izjave, pa ih kasnije demantovao, zaletao se u procenama, pa ih kasnije revidirao. Prosto rečeno, sluđivao je fudbalsku javnost, a posebno navijače "Partizana".
Još je, čini se, u ušima ljubitelja fudbala u Srbiji ostala da traje Đurićeva "mitska" rečenica, kada je menadžer Zoran Pavlović prodao dva "Partizan"ova bisera Mančester Junajtedu i tako osiromašio srpski fudbal, ali pojačao jedan od najboljih timova na svetu, aktuelnog prvaka Evrope i sveta, Mančestera.
"Ovo je najsrećniji dan za Srbiju jer će Tošić i Ljaljić igrati za najveći tim na svetu".
Malo je, mora se priznati, ljudi razumelo ovu stupidariju - da će srpski fudbal biti na dobitku ako naši najbolji igrači nastupaju za strane klubove.
Još je smešnija bila Đurićeva izjava oko podele plena za transfer Zorana Tošića koji je, kao što je poznato, u "Partizan" došao iz Banata, kluba čiji je vlasnik Mirko Vučurević, fudbalski zaljubljenik prvog reda, ali i čovek čije se ime vezuje za "duvansku aferu" i Caneta Subotića.
Elem, posle izmenjene baražne vatre ta polemika je naglo utihnula. Oni malo vispreniji novinari, skloni istraživačkom novinarstvu, obavestili su svoje čitaoce da se nesrećnom Đuriću javio glas iz Atine i da ga je silno naružio, naredivši mu da prekine sa istupima u javnosti, odnosno sa polemikom sa gospodinom Vučurevićem. I tu bi trebalo da je kraj priče. Ali nije... Provaljeno je da je taj misteriozni glas iz Atine, odnosno Grčke, bio jako uznemiren i da je praktično svašta sasuo u lice aktuelnom predsedniku "Partizana". I to sve u stilu: Čoveče, prestani da lupetaš po medijima, znaš li kakve smo sve muke imali da te takvog izaberemo na mesto predsednika. Tebi neprijatelji nisu ni potrebni, samo daj izjave i sve ćeš nas zajebati! Iz Atine, baš kao i kad se družio sa Legijom, uglavnom javljao Žarko Zečević.
U isto vreme umiren je i potpredsednik "Partizana", Dragoljub Vukadinović, inače ugledni privrednik iz Gornjeg Milanovca (Metalac) koji jedini nije bio za ostanak trenera Slaviše Jokanovića na mestu prvog trenera "Partizana". Naime, još u toku šampionata, pre nego što se i završila jesenja sezona, Dragoljub Vukadinović je, ogorčen slabim igrama crno-belih, u javnosti istupio da Jokanović ne može dalje da vodi "Partizan".
Izvor magazin-tabloid.com