Ako Savo zaista odlazi, jako mi je žao zbog toga. Žao mi je bilo i kad je Đumi otišao. Mislim da su bili sjajan tim. Druga je priča da li su se slagali ili ne, ali su baš kao Čkalja i Pavle Vujisić bili pravi profesionalci i doveli do toga da gledamo najbolji Partizan u poslednjoj deceniji. Vjerovao sam da se od svega toga može napraviti jedna jako lijepa priča. Štaviše, I dalje vjerujem.
Žao mi je što se Savinim odlaskom i dovođenjem bilo koga drugog, sve da je to i moj nadraži trener u istoriji Partizana, lijepi flaster preko zagnojene rane i skreće pažnja sa stvarnog problema. Mi nemamo dobrog duha, državu i njene banke da nam preko noći otpišu 20 miliona evra duga, da nam na konto prodaje najveće firme u državi dovede sponzora koji će nam na lijepe oči da 5 miliona evra, nemamo nekoga ko će da nam napravi stadion ili da svako sranje koje napravimo ili desetine pokradenih miliona pripiše zlim radnjama Đilasa/Jeremića/izaberi političara po mjeri koji rovare protiv omiljenog nam kluba, a samim tim i protiv države.
Mi moramo sami da se borimo upravo protiv te iste države, njenih institucija, protiv jbnih vjetrenjača, da se vadimo iz sopstvenih govana u koje se sami uvalimo, ili u koje nas drugi sa posebnim zadovoljstvom uvale. A šta radimo?! Pravimo kuću od krova, i to nakrivo. Da li se neko sjeća kad se Vučela prepodobni i Vazura vaspostavljeni oglasiše javno? Kad su stali u zaštitu kluba, a da to nije bilo putem ispraznih saopštenja bez pokrića?!
Maštao sam da nam se Stanoje jednog dana vrati, jer bi to značilo da smo valjda slobodan klub. Ne vidim po čemu je ova situacija danas bolja od one koja je vladala kada je on otišao. Prosto, takav potez mi ne djeluje kao potez principijelnog čovjeka. Moguće da griješim i da je sve novinarska patka, naravno. Na stranu to i što je njegova filozofija igre dijametralno suprotna Savinoj, što bi sa sobom donijelo posebne izazove.
Ako bi se SS, koga smo onomad zajedno branili ispred stadiona i koji je bio jedan od nas, vratio u ovakvoj situaciji, to bi bilo još jedno mazanje očiju naroda, iako se nadam da griješim. Čak bih rekao da bi to bilo kao da čovjeku kome kuća gori "ko lila" donosiš na poklon presvlake za namještaj. Tako nekako.