Da počnem sa onim što je najvažnije: pobeda ostvarena, bodovi uzeti, čestitam!
Ali...
Srećom imamo interni dogovor da ne komentarišemo dok utakmica traje, inače bi svačega bilo u komentarima za prvo poluvreme...
Ali, eto, fudbal je takav, igra se zbog pobede i golova i kad pobeda i golovi dođu...i onda je sve o.k...osim raznoraznih stvari u našoj igri...
Ja stvarno ne znam više koji kriterijum da primenim ako želim da prokomentarišem utakmice Partizana...
Ako pomislim koliko smo do nedavno gubili i prosipali bodove, onda treba da budem srećan i zadovoljan kada se pobede konačno nižu...
Ali ako pomislim našta se igra Partizana svela i koji su dometi igrača sadašnjeg Partizana, kako da budem baš totalno srećan i zadovoljan...
A prava istina o sadašnjem Partizanu i pravi kriterijum su valjda negde na sredini...
U prvom pol. spasao nas promašaj Zmajeva i Popova odbrana zicera...odbrana nam bila bušna, Maki nije bek, a kamoli dometa Miljkona...napucavali smo non-stop visoke lopte ka nepostojećem centarforu-sidrašu ili ih bar stalno dizali u vazduh iako imamo igrače koji su niski i valjda mogu da odigraju bolje nešto po zemlji nego u nebesima...mada...i to po zemlji je izgledalo ne kao da su prvi put na terenu sa veštačkom travom, nego kao da nikad loptu videli nisu...
Da ne poveruješ da možemo da budemo toliko loši...
U drugom poluvremenu jedan fantastičan pas Šćekare i samurajska realizacija Asana, totalno menjaju utisak o utakmici...postajemo sigurniji u našu pobedu...a izgleda da smo našli i ,,recept,, za taktiku - totalno sat vremena smoriš sve koji utakmicu igraju ili gledaju, a onda ubaciš Natha umesto Sume i Markeca umesto Zeke i sve izgleda bolje...
...isto kao i ono kad smo ranije ubacivali Sumu umesto Natha u sličnoj ,,minutaži,, ili kad bismo mogli Zeku na pola sata umesto Markeca (kad bi ovaj bio u stanju da bude sat vremena zdrav i u ekipi)...
Deca su isto dobila priliku u pravom vremenu a Džoni možda jeste još ,,zelen,, ali...solidno se nosi sa odraslima...
Utisak kvari to što jednostavno svi znamo da niko od igrača (osim Asana) nije u stanju da ima tu KONSTANTNOST svih 90 minuta, a kamoli u svakoj utakmici...
U redu, idemo korak po korak, ali gde želimo tim ,,koracima,, da stignemo i kada planiramo da to bude...
Stalno mi je u glavi forumski ,,razgovor,, od pre neki dan, da Partizan treba da bude Partizan, a ne da težimo da budemo neki ,,Čelik iz Zenice,,...
Jednostavno, ljudi, ne znam kako da napišem a da ne uvredim nekoga, ali ovaj sadašnji fudbal izgleda...nekako...u nekoj sasvim drugoj ,,ravni,, od nekadašnjeg...
Nekada su bre štoperi bili ljudine sa kojima je bilo rizično po zdravlje ući u duel, a sada Vujke stalno pada i boli ga nešto, Svetu boli lice, itd...
Za 90 minuta smo dva pasa dali kako treba i dva puta šutnuli kako treba...duplog pasa niđe, driblinga nema, kamo neka akcije, šanse, nema pa nema...o.k. ne mora da ima ako se pobedi...
Ono čega je bilo, bilo je dovoljno za pobedu, i dovoljno za večeras.
Ali ne baš i dovoljno za neki Partizan kojem valjda svi treba da težimo...nije to pitanje Suma ili Natho, Savo ili Stanojević ili neko treći...
To je pitanje toga kako jedan Voždovac sa malim budžetom i igračima od kojih su neki oni koji NAMA nisu trebali ni za Teleoptik, odigra utakmicu sa nama uz isti broj šuteva kao i mi, uz veći posed nego mi, uz manje kartona nego mi?
Pa šta mi radimo ako smo u stanju da ,,stucamo,, 30 miliona evra za dug a da nikako da budemo Partizan koga se svi plaše, koji ne izlazi iz 16m protivnika, i koji bar ima centarfora u timu od prvog minuta...
Dobro, jeste, druga su vremena sada, nismo mi onaj neki davni Partizan koji je umeo da ,,stisne,, i ,,davi,, čak i jedan Inter na JNA, baš na današnji dan, 1990.-e godine...
Dobro, nije više 1990.-a, i Partizan objektivno i realno ne može sada da ,,stisne,, jedan Inter...
Ali...
A zašto Partizan iz 2020.-e, nije u stanju da ozbiljnije ,,stisne,, ako ne Inter, onda bar jedan Voždovac?