Vraća se ’Iron man’
Vladimir Volkov pristigao je među crno-bele kao veliko pojačanje i odmah kada je zaigrao u kvalifikacijama za Ligu šampiona, taj epitet je i opravdao. Brz, jak u duelima, probojan sa odličnim izrađenim ’kifla’ centaršutem, a i udarac mu je jedan od najjačih u timu, bio je pravo otkrovenje u otvaranju sezone. No, došao je duel sa Šamrokom, koji je na mnoge igrače delovao destimulativno, kao i na sve u klubu uostalom, a jedan od onih koji je izgubio mesto u timu i počeo sa lošijim partijama bio je i vihorni Volkov. Pored svega, imao je nesreću i da se povredi u najgorem trenutku, pa ga je to koštalo mesta pored leve aut linije.
Na zimskim pripremama radio je dobro, povratio je samopouzdanje i na samom početku prolećne sezone očekivalo se da će biti jedan od najjačih aduta novog trenera crno-belih. Krenuo je dobro u prvim kolima, ali ga je jedan nezgodan doskok u meču sa Jagodinom, kada je rezultat već bio izvestan, odvojio sa terena i preselio među rekonvalescente.
Posle 15 dana van tima, protiv ’Građevinara’ se vratio na teren i pokazao da u njemu ima mnogo potencijala, koji se u igri na kojoj insistira Grant, idealno pronalazi.
Iako nije bio potpuno oporavljen, okolnosti zbog povrede Lazevskog, a i sistem koji je primenio Grant, nalagale da se on nađe u prvih jedanaest.
-
Tačno je, nisam bio potpuno spreman da odigram meč punom snagom, ali sam hteo da igram, kako bih dobio kontinuitet pred izuzetno važne mečeve koji nas u sledećim danima iščekuju. Vrlo je bitno da u te mečeve uđem sa minutažom u nogama, nego da ’bupnem’ na teren i možda napravim medveđu uslugu i timu i sebi. Igrao sam na način koji mi nije svojstven odnosno više pažnje sam posvetio odbrani, bez mnogo zaletanja napred, posebno i zbog toga što sam protiv sebe imao njihovog najbržeg igrača Luku. Što mi kažemo –
odradio sam svoj osnovni posao u odbrani (uz pomoć i veznih igrača), a u napade sam se retko ubacivao, kako bih sačuvao svežinu za naredne mečeve. U tome su mi pomogli i drugovi iz tima, koji su se potrudili da na vreme postgnu golove i nije bilo potrebe da drugo poluvreme mnogo zapinjemo.
Ta pobeda na Vračaru, imala je veliki psihološki rasterećujući efekat, jer ste izgleda konačno skinuli ’ranac’ sa leđa, ostvarivši četiri vezane pobede u ligi, što može pred odlučujuće utakmice puno da vam znači?
-
Normalno, sada smo vratili samopouzdanje koje smo imali jesenas, a i model igre koju je počeo da forsira naš trener sa dvojicom napadača, ozbiljnim, čvrstim i brzim veznim redom, kao i disciplinovanom odbranom, dovela je do toga da smo počeli da lomimo portivnike već u prvim minutima meča, što je imalo za posledicu seriju pobeda. Ne želim da se mešam u posao struke, ali mislim da je to pravi model igre koji nam odgovara i da bi tako trebali da igramo svaki meč, što će verovatno da nam pomogne da nastavimo sa dobrim rezultatima.
To je onda verovatno i odgovor na mnoga pitanja u stilu – kada će, konačno crno-beli spojiti lepo i korisno, odnosno da pobeđuju i igraju dopadljivo po ukusu publike?
-
Svaka promena donosi novosti, pa je tako i nama posle dolaska Avrama Granta trebalo vremena da ’prihvatimo’ njegove zahteve i shvatimo šta traži od nas, a verovatno je i on morao da se navikne na način života i rada u Srbiji. „Sačekali” smo jedni druge i rezultati su očigledni. Valjda ćemo tako i nastaviti….
U sredu vas očekuje verovatno najteža prepreka od početka proleća, iako su mnogi skloni da minimiziraju kvalitete Vojvodine, zbog načina na koji je započela prolećnu sezonu?
-
Ma taman posla da i mi to tako gledamo. Znamo da je Vojvodina jedan od naših najboljih timova i da je samo splet okolnosti doveo do toga da nemaju adekvatne rezultate. Čak, više bih voleo da su beležili sve pobede, nego da im se desi da baš porotiv nas ’proigraju’, što je vrlo lako moguće. Pazite, njima je trener izvanredni Dejo Vukićević, imaju izvanredne pojedince u svim linijama tima, zimus su dobili i ekstra pojačanja, koji su sposobni da u svakom trenutku ’eksplodiraju’ na terenu, a da se to ne bi dogodilo baš protiv nas, moraćemo da se dobro ’isprsimo’ pred njima. Takođe, ne zaboravljamo da su nas poslednjih godina oni najviše ’mučili’ u međusobnim mečevima i neretko nas ostavljali bez bodova. Stoga, oprez, odgovornost svakog pojedinca na terenu, primeniti model igre koji nas je uveo u pobednički ritam, a tu je i naša publika, koja će nadam se ispuniti stadion i da zajedničkim snagama ostvarimo željeni cilj.
Spomenuli ste ekstra pojačanja iz inostranstva, a jedan od njih je i doskorašnji idol navijača Partizana, Almami Moreira.
-
Ma znam da naši navijači i sada obožavaju Moreiru, a ako želi da tako i ostane, onda i ne mora baš da im se zamera, neka svoje znanje iskaže na utakmicama protiv naših protivnika – nasmejao se od srca Volkov i nastavio:- Eto, naprimer, znam da mu leži igra naših komšija, pa neka se pokaže u meču sa njima…
Osim Moreire, tu je i veliki as Apija?
-
On jeste veliki igrač, ali je na zalasku karijere, međutim ima ogromno iskustvo i u jednom meču može da se motiviše i pruži i preko svoj trenutnih fizičkih mogućnosti. No, ja priznajem samo teren, mene ne impresioniraju imena, već učinak na terenu, pa tako gledam na svakog protivničkog igrača protiv koga igram, bio on Mesi, Apija ili neko iz mlađe garde. Ipak, neka nam opomena bude Taribo Vest, koji je isto tako došao u Partizan u poznim igračkim godinama, a znamo svi šta je sve uradio sa Partizanom za kratko vreme. Bićemo oprezni, ali i mi imamo svoje adute…
( sa zvanicnog sajta FK-a )