Nekoliko desetina hiljada ljudi prati i podržava naš rad. Zaprati nas na socijalnim mrežama za najnovije informacije o Partizanu ili se pridruži hiljadama članova u diskusijama na našem Forumu
Važno: Registracije za nove članove su trenutno zatvorene. Ukoliko svejedno želite da nam se pridružite, pošaljite E-mail Uredništvu koje će Vas uputiti u proceduru. Kontak informacije možete pronaći na partizan.net
Crno ili belo.Ma ljudi su u stanju da idu iz krajnosti u krajnost, kod nas nema sredine. Ili je sve idealno ili je smak sveta. Da sam ja neka vlast lepo bih juče ne dozvolio, nego još potpalio sve forumaše da se lepo ispljuju, pokolju, banovao posle sve uključujući i moderaciju zbog izazivanja mržnje i do iza dva meča sa limenkama svi mirni, nikoga na forumu.
STRAST. U životu svako od nas ima milion briga i milion radosti... I svi to više-manje doživljavamo srazmerno događaju. Kada je reč o Partizanu, sve je na "ivici noža ili ruže". Svaki poraz je nervni slom a svaka pobeda ekstaza. Osećaj poput niskog starta pred svaku utakmicu kada je svaki mišić napet kao struna. I onda kada si u takvoj euforiji i sa toliko iščekivanja, sasvim je normalna eksplozija pozitivnih ili negativnih osećanja.Jedan od najvećih problema ljudi odavde je izuzetno nezdrav odnos prema porazu i neuspesima, kao i pobedama i uspesima.
Odavno sam počeo da se vodim parolom: Ako ne mogu da gledam uživo u hali, utakmicu uopšte ne gledam. U početku je bilo teško "disciplinovati" se i izdržati, ali vremenom se nekako čovek navikne. Ne mogu da kažem da li se zbog toga osećam bolje ili ne, ali makar materijalno i bračno stanje ostane nepromenjeno pre i posle utakmice. Mada za ovo drugopomenuto nisam siguran koliko je plus.Najteži su porazi koje gledam na TV-u...