Ove dane će prosečna grobarska čuka teško izdržati...
Sa terena odlazi jedan od nekoliko najvećih za ovih 76 godina. A u veličinama barem nismo oskudevali. Naravno da ispraćaj mora da bude savršen, da se Novica mora zadržati uz klub po svaku cenu, da se mora povući broj i na na svakoj utakmici podići među zastave sa trofejima... Ali još važnije je da nikada, baš nikada ne zaboravimo da je Novica bio tu kada je bilo najvažnije i kada je bilo najteže, kada su pokušali da ugase klub. Bio je tu kada je pravljena treća Partizanova dinastija i vratio se da, po cenu sopstvenog zdravlja, sačuva iskru za četvrtu koja nastaje pred našim očima. Zaista je bio naš bridge over troubled water.
I kada bi svako poželeo da ostane i uživa u svemu što je pred nama, on pravi poslednju žrtvu i otvara mesto za nekog mlađeg. O Duleta smo se ogrešili, to mora da se ispravi i nikada više da se ne ponovi, a posebno ne sa najvećim simbolom partizanštine koji smo imali u ovoj generaciji.
Svu sreću i berićet Novice, zna se kome novi kapiten prvo mora da odnese sledeći trofej koji osvojimo.