Evo i nekih mojih utisaka nakon povratka iz Nice, preneću i par razgovora sa igračima i trenerima vezano za utakmicu.
Nakon utakmice na aerodromu sam pričao sa Uroševićem i on mi je potvrdio da mu je sudija rekao da je penal, da tu nema ništa sporno ali da jednostavno kada mu je pomoćnik signalizirao ofsajd on je to uvažio. Inače Čaki je dobio i zapravo vrlo jak udarac tom prilikom, da li prilikom pada ili od samog udarca nije ni on siguran ali svakako mu je ostala krvava modrica za uspomenu. Ono što je istakao je da je njima (igračima) izuzetno teško da igraju po terenu kakav ima Nica, jednostavno u pitanju je superbrza podloga, specijalna trava i na takvom terenu je mnogo teže kontrolisati loptu. Kaže da su bržu podlogu imali samo na Old Trafordu gde, priseća se, lopta toliko leti po terenu da je ne možeš rukom uhvatiti. Nije alibi priča, ne bi o tome javno pričao pred kamerama, ali jednostavno nije realno da 10 igrača naših ne može lep pas da prosledi ili da iskontroliše loptu.
Takođe, niko se ne žali među njima, ali primećujem da su izuzetno umorni. Bole ih leđa, noge, sve su to jaki dueli, puno trče i biju se. I onda na sve tu dođemo na aerodrom u 22h a let nam bude zakazan tek u 1:45h (za šta nema opravdanja Air Serbia jer je to jedini noćni let na tom aerodromu). Onda avion sleti pa čekamo da natoči gorivo.... Pa poletimo u 2:36 i sletimo u 4:16. I onda Petrić otkaže prepodnevni trening jer ne želi da maltretira igrače dodatno. U razgovoru sa Nathom i Rikardom sam zaključio da su izuzetno ljuti odnosom naše avio kompanije prema Partizanu. Videćemo u četvrtak da li će cigani čekati do pola 3 da polete i da im uopšte dođe avion ili će ih možda isti taj avion čekati na aerodromu celo vreme njihovog gostovanja, jer ipak se zna šta su prioriteti u ovoj zemlji...
Za kraj istakao bih i moj utisak, a on je da smo Nicu morali da napadnemo, da odigramo čvršće jer zaista njihovi igrači jesu i skuplji i brži i realno bolji ali videlo se da su neuigrani. Dosta igrača su promenili, muče se i u ligi i u Evropi, trebalo je da odigramo opuštenije i mislim da bismo sigurno postigli još koji gol. Na kraju, i ovako nesrećni sa dva bezvezno primljena gola bili smo blizu da izborimo pozitivan rezultat. Pomoćni treneri mi kažu da su igrači sada već u takvom zaletu da im je potpuno svejedno da li je Niš ili Nica, jednostavno igraju punim intenzitetom sve utakmice do pauze, i naravno da će ići na pobedu protiv Slovackog, nikakve kalkulacije ne dolaze u obzir.
I za kraj da najavim podkast u ponedeljak, gost će biti Rikardo, izuzetno kvalitetan i iskren razgovor, jako ga boli sve što se dešava u Srbiji godinama, ima ogromnu želju da se istorijskim uspehom u Evropi dokažemo i pokažemo vrednost pored svih prepreka sa kojima se u domaćem prvenstvu susrećemo. Ipak, ističe da nikakva Liga Konferencije, ma ni Liga Šampiona ne može da se poredi sa njegovom željom da uzmemo titulu i to sam čuo i od njega i od Natha, mislim da žele više i od domaćih igrača da nam donesu titulu i da ostanu zlatnim slovima upisani u istoriji Partizana. Što se mene tiče, već su zlatnim slovima upisani, jednostavno u ovoj zemlji je nemoguće uzeti titulu, a ako oni to ipak uspeju ove ili sledeće godine biće to isključivo zbog njihove ogromne želje i ljubavi prema Partizanu!