Zima se danas vratila u naše krajeve, ali zahvaljujući našim odbojkašima i dalje možemo da pevamo onu staru ,,Procvetala bela lala, rasti zvezdo još si mala,,...
Trajalo je malo duže, ali imam utisak da smo im četvrti set dali samo da se malo ponadaju, a onda...
PUNO HVALA na pobedi, teraj dalje, Partizane napadaj!
Ali...
Naravno da nemam pojma o odbojci i tamošnjim pravilima i običajima, ali moram da kažem da meni jako smeta ono neprekidno puštanje raznoraznih tonskih efekata!
Jebote, ne mogu k'o čovek nikog ni da opsujem, ni da dam neki savet, ni podršku...samo ono rke koke - rke koke...Gangam stajl, Gangam stajl, rke koke - rke koke...
Daj pustite malo navijače da i oni kažu koju reč!
Nema nas mnogo, al opet...ima nas...
A posebno mi je ,,ciganski,, što pre svakog njihovog servisa puštamo neki dekoncentrišući zvuk, pa majku, valjda protivnika mogu da ometaju navijači, ali jednom gospodskom klubu to svakako uopšte ne priliči!
A i ovaj ,,odobravajući,, tonski efekat koji smo puštali našim serviserima, i nije baš mnogo pomagao: ukupno gledajući celu utakmicu - nismo baš dobro servirali večeras...
Ne znam da li i drugi klubovi imaju tu praksu tonskih ,,ometača,, i ,,podrživača,, servisa, ali šta mene briga za druge klubove! Mi smo onaj pravi, prvi, jedini, unikatni! Neka tako i ostane! Ili hajde da se vratimo tome, ako ponekad i ponegde skrenemo...