...
Јесте да је утакмица почела Шампионовим килављењем и тврдим, мушким стартовима домаћина, због који су ови у црно-белом мало, мало падали и хвтали се за болно место, али какве то везе има, када су романтичари играли као да је Тирке био међу њима.
Истини за вољу, увек је Тирке ту негде када се игра са Партизаном и Моша наравно. Тако мора и треба да буде.
Опет, неки злонамерни би приметили, да у ситуацијама када се преко пута нађу васељенски шампиони, онда некако све изгледа као да су уместо Моше и Тиркета, заиграле Валерија и Роса. Тада на терену остане чиста романтика, са све оним што иде после. А то ником не смета, лепо је за видети.
...
AHAHAHAHAHAHAHAH HAHA HAHA HA HA!!!
Profesore, Profesore!
Kako ti mene zasmeješ!
Ali, kako neprijatelj nikada ne spava, a vala i ja dremnem tek toliko da se malčice odmorim, pred nove radne pobede, ima neprijatelju po sto puta da saspem(o) istinu u oči - jer, ako to ne radim(o), i prijatelji i neopredeljeni pomisliće da je istina samo ono što neprijatelji (Crveni Mundiri) kažu...
A nije...
Elem, u duhu romantike i romantizma, što povremeno podrazumeva i traženje inspiracije u prošlosti, koja se zamišlja, je li, (a kako će drugačije, nego) kao romantična (ma šta to značilo), ponoviću da OFK
nije predratni BSK, iako se jedno (posleratno) vreme tako zvao...
Imati isto ime, ne znači da si i isti sa onim ko ima isto ime...Jasno?
Ako nije, navešću primer da ima ko zna koliko hiljada ljudi koji se zovu Goran, baš isto k'o i ja, ali ne pišu svi oni ovaj tekst, nego samo ja...jedan i jedini...
Analogno tome, ko zna koliko klubova se moglo i može zvati BSK (k'o što se to tako sad zove ovaj BSK iz Borče), ali to ipak ne znači da su svi oni onaj predratni BSK sa sve Mošom i Tirketom...
Eto, nisu, pa šta da se radi...
A film, nije da nije lep, jeste, lep je, sa sve Rosom i Valerijom u njemu...toliko lep, da sam u nekim prilikama, potražio te dve glumice da mi udele autogram, tek, da, gledajući u slova što su ih one svojim ručicama napisale, malo lakše podnosim tegobe i nepravde sadašnjih vremena...
A nepravdi je bilo i ranije, nije da nije, recimo jednom, baš na utakmici sa OFKom, naš tadašnji trener, gospodin Ješić, usled svih nepravdi koje su nam bile nanete nije ni hteo da prizna poraz od OFKa, na toj, pomenutoj, utakmici...
Ali sam zato ja, inspirisan žestokom igrom OFKa, prvom sledećom prilikom otišao na Karaburmu, da vidim da li će tako žestok otpor pružiti i ,,Komšinici-Cigančici,, kad budu igrali sa njom...
Ali...na pamet im to nije palo!
Šutnuli na gol nisu, dok su, sa nama, lomili noge...eto!
I, izlaze fudbaleri na II pol, i ja dreknem, pa dobro, majku mu, pa možeš li bar ti, Baboviću,
jednom da šutneš loptu ka Zvezdinom golu, ako već niko drugi ne sme, ako im je to
svima zabranjeno?!
Računam Babonja je ,,naše dete,, (koje je tad igralo za OFK), pa...
I, stvarno, čovek prvom prilikom uzme loptu i bapne je ka golu Crvenih Mundira sa jedno 25-30m, i naravno, ne bude ništa naročito od toga...
Bio je i još jedan igrač OFKa tada, koji se nešto trudio, čini mi se da je bio neki plavušan, ako se dobro sećam, uglavnom, jebote, izvede ga trener iz igre dok si rek'o piksla!
I ja ti tu vidim da je sve namešteno i dogovoreno, i kako sam tad video, evo sad vama tako i pišem...
Tek da se zna istina...
Smrt fašizmu, živeo Partizan!