Po završetku prvog meča u seriji, pita mene žena:
Žena: Kad igramo sledeću?
JA: Sledeće subote, al to nije važna tekma!
Žena: Jesi ti lud? Kako nije važna, koji je tebi kurac?
JA: Lepo, nije važna! Ako izgubimo sezona je gotova i nije bitno ni kako smo igrali ni koji je rezultat bio. Nema nas i to je to dok ne počne sledeća sezona. Ako pobedimo, NIJE GOTOVO - tek treba da se pobedi opet. Nema više "serije". Jedna tekma pa ko dobije piše istoriju (novu), ko izgubi, kao da nije ni igrao.
Naravno, sve izgovoreno treba uzeti i u kontekstu stresa i bolesti posle prve tekme. Međutim, ako posmatramo DUELE zbirno: U 4 tekme (ako dobro sabiram) oni imaju +2 ili drugim rečima, EGAL SMO. To dalje znači da će poslednja utakmica serije biti jebeno neizvesna do zadnje desetinke ili ih mi oduvamo sa 10+ razlike.
Evo nekoliko stvari po stavkama kratko (moje mišljenje):
NAŠE PREDNOSTI:
1. Oni sigurno neće imati šutersko veče - Ćoravom i njegovom junioru kao i Tomiću zavise karijere od ove tekme (prevelik pritisak), brži smo od njih i pokrivamo šuteve dosta dobro - lupaju sa 8+ metara, preko ruke, uz puno borbe za poziciju da se šutne itd...
2. Zbog pritiska naše spoljne linije (brži smo i mlađi), neće biti puno asistiranih poena pod košem;
3. Nemaju kolektivnu igru (uopšte) za razliku od nas
4. Njima ostaje jedini način: Prodor pod koš - jer su individualno bolji. Međutim, to zahteva mnogo snage i ne može se cela tekma na to svesti. Ako se do kraja navučemo na čuvanje prodora, ostavljamo prostor za povratnu i šut spolja ali ajde, ako ih ne krene i upuste u gaće ni to neće biti problem;
5. Svi mogu mnogo bolje - Osim Vanje (on samo neka ponovi istu stvar još barem jednom)
NAŠE MANE - NJIHOVE PREDNOSTI:
1. Protiv nas uvek neko odigra "simultanku" bez obzira da li igramo sa Zadrom, Mornarom, Cedekitom ili fmp-om. Čak i jebeni Beron koji nije odigrao ništa celu tekmu sinoć, umalo da okrene (sa celih 7 poena), jebeni junior ćoravog postane košarkaš skoro;
2. Kod nas se ipak ne zna kako će ko da odigra ni u različitim periodima iste utakmice a kamo li u dve različite utakmice;
3. Stalni rizik da će sudije uraditi posao iz prve tekme (daleko bilo);
KAKO SMO DOBILI 2. TEKMU:
- Relativno normalno suđenje (u odnosu na ranije);
- Perperoglu je već viđen da nas ukanali sinoć ali je sam napravio veliku glupost: Prvo, u ciganskom maniru je sasuo lakat u lice Zagoru (za kojeg svi znaju da je lomio nos). To je bio "iskusan potez" (pokvaren do srži) sa ciljem da se Zagor "ukoči". Druga nesportska je njegova procena da će "na ime" proći samo kao ocena da je reč o "čvrstom faulu" - I moglo je tako da prođe da je faul napravio "otvorenom šakom" (uz ime i njihov status kod sudija). Međutim, faul je napravio "celom rukom" po dužini (horizontalnom kosti) do lakta. Osim činjenice da imaš bacanja + napad u trenutcima kad se gubi, izbacivanje iz pogona ovog konja 7 minuta pre kraja je bilo presudno. Jer je bio u naletu;
- Zaustavljen Beron, ćoravi junior nije ponovio partiju iz 1. tekme (NITI ĆE IKADA VIŠE)
- Trojka Zagora na kraju 1/4, koš Lendejla na kraju 2/4, odličan Vanja, 2 trojke Nikolića (baš kad mora), NOVICA, TRINKIJERI, Blokada Renfroa, 3+2 Pejdža, 2 ključna ofanzivna skoka Lendejla (ovo su po meni ključni trenutci meča, koji su realno mogli i na jednu i na drugu stranu da odu).
Jedini naš propust, osim onih izgubljenih lopti na kraju (koje nam nisu došle glave na sreću) jeste činjenica da nismo insistirali na izbacivanju Berona - lik je dugo u 4/4 igrao sa 4 lične greške i nije mi jasno da nismo uspeli da napadnemo preko njega i izbacimo ga napolje.
Sve u svemu, ovde je neko i napisao: Mi smo ovo odigrali sa 60% realnih mogućnosti. Moglo bi u trećoj fino da se dobije. Ako uspemo da napravimo stabilnu prednost na startu, njima će da se sruši kula od karata i odosmo na 10-15+ na kraju. Međutim, ako cela tekma bude "egal" ili budemo prinuđeni da "jurimo" rezultat - biće gusto.