Mnogo je dobrih igraca igralo u Partizanu, i mnogo smo dobrih timova imali. Gagi, Bogdan, Novica, Sasa Pavlovic, Drobnjak iz auta i mnogi drugi, da ne pricamo o ranijim generacijama.
Ne znam zasto, da li zbog visegodisnje tiranije od strane mrtvog vucica, da li zbog toga sto su mi toliko radosti doneli boreci se za klub i dres, da li zbog titule i F4, jer u mojoj glavi mi smo igrali F4, ovo mi je najomiljeniji tim Partizana svih vremena.
Sa koliko su emocija izneli sezonu, tacno bi film trebalo da se snimi. Zek je ubedljivo najinteligentniji igrac koga sam gledao u svetom dresu. Kakav inat je radio kamerunca iz Dalasa, da jebe cigane kako i gde stigne. Mirna ruka Naneli, ludak tezak, najzasluzniji bukvalno za sezonu, pogodio svaki put kada treba. Nas gitarista iz spota. Lesor koji je igrao kao da je na frontu u rovu, i kao da se za zivot bori. Covek sa najlepsim osmehom na svetu. Borio se za Partizan. Danteova zakucavanja iz pakla. Smajli, prava njuska grobarska. Kako su samo slavili posle utakmice, nestvarno. Dete Madar i kurac ganferima, Aleksaaaaaa, Trifa, kulturni Grk i svi drugi. Djusa koji place i slavi-lepo da vaspita decu, nemoj da povuku na losu stranu.
I na kraju, u stvari na pocetku - kapiten. Veliki Kevin. Sedi u svlacionici, sa dva pehara i nista ne prica. Ko zna o cemu misli u tim trenucima. Brat iz geta teskog. Zato i nije ocutao na udarac u grkljan one spanske moralne nakaze. I neka nije, jebes cutanje na nepravdu. Samo sada je malo i duzan. Duzan da ostane i sledece godine vodi Partizan na F4, opet. Ajde Kevine, mozes ti to. Klub mora da nadje nacin da ga zadrzi.
Bravo, bravo, bravo, crno beli bravo bravo.