U kakvom su stanju mlađe selekcije Partizana najbolje ilustruje krilatica medju roditeljima – "dobro je, oterali su ti dete iz kluba, postaće igrač". Anđušić u Hemofarmu, Cvetković i Saičić u Zvezdi i Vujović u Megi najbolje su ilustracije toga. Partizan je kupio Miljenovića, kao i prethodno Bogdanovića iz Žitka, Đekića iz FMP-a, Mitrovića iz Mege, Tepića iz Vojvodine ili Pekovića iz Atlasa, nešto mlađe Tripkovića iz Čačka ili Veličkovića iz Zemuna. Dule ih je u prvom timu brusio u reprezentativce, ali autentičnih crno-belih dečkića poput Bjelice, Rakovića i Radenovića u seniorskom timu nije bilo. Može li Partizan da izbaci sa vremena na vreme nekog Berića, Koprivicu, Dragutinovića, ili ne mora kao što nije ni Kiću, Praju, Palju, Divca, Sašu, Rebarceta i Vujketa koji su mu opet hitali posle juniorske dobi kao talentovani, željni izazova, dokazivanja, Evrolige, velikih utakmica, a završavali po NBA i evropskim velikanima, sa milionskim ugovorima, ali i na najvišim reprezentativnim postoljima?